Hrvoje Bubić: Moderni muškarac

 

 

Vidio sam ga, možda bi bilo bolje da nisam. Došao sam s treninga, mrtav, umoran zavalio sam se u krevet. Na trenutak sam htio pogledati što ima na Facebooku, a igrom slučaja. pojavila mi se njegova fotka, pošto imamo tri zajednička prijatelja. Lako sam ga prepoznao o tko me se radi, jer sam ga vidio na nekim umjetničkim događajima, a sve bi bilo ok, da mi taj lik nije preoteo curu. Imao je zalizanu kosicu, urednu bradicu, džemperčić zalizan oko vrata, urednu košuljicu, dok sam ja bio u poderanim trapericama, vojničkim čizmama, kožnoj motociklističkoj jakni i majci Sepultura Beneath the Remains (tj. Nightmare in Red, od Michael Whelana).

Na treningu, Ninjutsu,smo učili uz kako savladati protivnika s nožem, učili smo kako se dočekati na pod ako padnemo, kolutove & salto, pa samim time razvijamo instinkt za prepoznavati opasnost,a koji put bi išao na treninge pješke, iz Solina na Mertojak, gdje nam je dojo. Vidjevši ga njega takvog, na um mi je pala slika, sina Arnolda Schwarzeneggera, Patricka, kako pozira u šumi, dok je komentar ispod bio kako se tvoj otac mazao blatom da ga ne snimi Predator, a ti se slikuješ u šumici. Često sam se upitao, jeli dotični ikada dobio šaku u glavu, tj. da li zna primiti udarac? Ja sam služio 2 mjeseca u vojsci (iako to nije bogzna što), samim time sam učio kako rukovati s vatrenim oružjem kao što je AK-47. Pričao samo ovom s Marijom, kolegom iz DADA-ntija, na što mi je on jednostavno objasnio da je to “moderni” muškarac,a moja prija Ena je bila brutalna, pitajući jeli ovo neki Velimirov prijatelj. Po fotografijama na Facebook profilu, stekao sam dojam da je riječ o liku koji je cijeli život bio mažen, voljen i tetošen, dok sam ja jeo govna i stekao reputaciju pišajući pritom krv.
Pitao sam Franka, kao iskusnog, njegovo mišljenje, na što mi je odgovorio da žene danas žele biti mamine maze, a tog lika je rekao da ga podsjeća na njegovu tetku kad je bila mlada, a ja samim time predmet sprdnje jer mi je Urkel preoteo curu. Vidjevši takvog kakvog je, meni nikada do sada nije pao mrak na oči, pogotovo kada sam ga vidio gdje je držao kuhaču i kuharsku pregaču, a meni je taman na treningu, sensei pričao kako ima tehnika kako protivniku iščupati grkljan zubima ili pak noktima iskopati oči. A ono što me najviše boli, kada sam ga vidio onakvog ,je što sam htio imati nekog tko mi je ravan, ili barem skoro ravan
Iako su mi “macho” likovi išli neopisivo na k…, na mene, kao karakter su utjecali ljudi kao što su Henry Rollins, Mike Muir, Ernest Rommel, Marko Aurelije, Bruce Lee, Arnold Schwarzenegger, Kurt Russell. Kada nisam uspio dati još jedan predmet, morao sam platiti školarinu od 8000 kuna. Radio sam po cijele dane, a time sam uzdržavao i sebe i obitelj, rješavao fax i tečaj kineskog jezika (kao i intervjue). Imao bih predavanja od 8-9:30h, za nekih 10 min bi me skupio kolega s kojim radio kao čistač, pa kada bi bili gotovi, oko 18.00h, prebacio bi me u Split, na sat kineskog. Kada sam završavao s faxom, ostala su mi 2 predmeta, i to najteža, a za to vrijeme sam radio kao čistač u zgradi studentskog centra za vrijeme turističke sezone. Ta zgrada je bila jedan ogromni kompleks , a ja sam morao 8.00h ići gore – dolje, noseći po nekoliko vreća smeća i prljavog veša, pri čemu je barem 1 vreća imala skoro 10 kg. Stigao bih kući, umoran od posla i od vrućine, odmorio bih se, pa na učenje. Da stvar bude još jača,morao sam napisati završni rad, a nisam imao odakle materijala, pošto moja mentorica, profesorica matematike nije imala pojma. Nisam pretjerano religiozan, no nakon što sam sve to riješio, hvalio sam Boga kao nikada.
Sjećam se kada sam u srednjoj školi pričao s jednim momkom, Robijem, o novom nastavku filmskog serijala Riddickove kronike. Dok su se cure divile Riddicku kako je lijep i zgodan, ja i Robi smo se divili kako je Riddick najopakiji lik u svemiru (kao ismijavanje novonastalog trenda, tzv. metroseksualac). O ovom sam čitao na jednom blogu, zašto volimo post-apokaliptičnu fikciju, je isto zašto volimo emisije Bear Grylssa; to nam je prirodno stanište. Najbolji primjer je moj mačak kojeg sam imao kao kućnog ljubimca. Bio je veoma pitom i drag, cijeli život je proveo na sigurnom. Kada smo tijekom ljeta bili na Drveniku Malom, gdje imamo vikendicu, ponijeli smo i njega. Iako je to za njega bio šok, za otprilike 1- 14 dana, kada se privikao na novi okoliš, mačak, premda je bio kućna životinja, ubrzo je postao apex predator, onako kako je Osho rekao: kada cipela pristaje., kao što je meni bilo kada sam se oslobodio onog govnara.
Tako, sjetivši se onog horora, njega s kuhačom i pregačom, nisam moga nikako oči sklopiti, pa sam prije spavanja, kako ne bih imao noćne more, odlučio sam pustiti nešto nježno.