Jasna Šamić: Islam i barbari

Prije nekoliko dana počinjeno je nezamislivo barbarsko djelo u ime Allaha i u ime islama. To sigurno zna cijeli svijet, ali ja još jednom želim da dignem svoj glas, na ovaj način protiv tog barbarstva, iako to bila kap u oceanu.
Samuelu Patyju, profesoru povijesti, nasred ulice u Parizu, odrubio je glavu 18-godišnji Čečen. Svaka riječ je nemoćna da opiše i osudi ovo zvjerstvo, ovu mržnju, ovu bolest, ovu brutalnost, divljaštvo, gnusnost …
Jedan od rijetkih muslimana u Francuskoj koji je dvadeset godina diže glas protiv ovakvog islama koji ne prestaje da ubija nevine je imam iz Drancyja Hassen Chalghoumi. Mnogi drugi u glavnom šute. Danas Hassenu Chalghoumiju ti « veliki vjernici » također prijete smrću, kao i cijeloj njegovoj porodici, samo zato što je umjeren, što propovijeda ljubav a ne mržnju, što osuđuje manipulaciju Saudijske Arabije, Katara i Turske koji financiraju ovaj zločinački islam. Žele ga linčovati, «vjernici», jer zagovara miran život s pripadnicima drugih religija, s laicima, a napose s Jevrejima. To se zove logika naizvrat. I to su današnji vjernici?
Imam iz Drancya se ne boji i nastavlja denuncirati gore pomenute muslimanske zemlje koje podučavaju ovakvom islamu djecu i odrasle u džamijama. A izgleda da ima oko pet stotina salafitskih džamija u Francuskoj. A zna se da upravo slafiti i vehabije prakticiraju takav tip islama. Koji zovu « povratku korjenima ».
I autohtonim islamom. Više puta fizički napadnut od strane ovih “pobožnih” ljudi, Hassen Chalghoumi zatražio je oprost od obitelji profesora istorije i geografije koji je ubijen u ime “njegove religije”, pa i zbog toga ponovo riskira da izgubiti život. Više ne želi govor viktimizacije, rekao je, želi ukidanje Organizacije muslimana koja godinama ništa ne čini protiv ove bolesti islama: islamizma … Postoje muslimanske zemlje koje se aktivno bore protiv te pošasti, naglasio je Chalghoumi, politički islam je zabranjen u nekim od njih, ali zašto nije i u Francuskoj, pita se dalje on, tražeći istovremeno i sankcije za roditelje koje uče djecu takvom islamu.
Gilles Kepel, veliki specijalista za islam, univerzitetski profesor, smatra da zakonodavna sredstva ne mogu više ništa protiv ovakvog islama. Djeca u koledžima (naša osmogodišnja škola) dolaze « djevičanski čista », to jest neobrazovana, a kad im profesor čita tekstove iz doba prosvjetiteljstva na primjer, slušaju sve to prvi put ; za razliku od djece nekih muslimana koji dolaze već pripremljeni, « obučeni » , « obrazovani » na stranicama društvenih medija o tome kako treba mrziti Zapad, vratiti se korijenima, ubiti svakog onog tko pokuša da se naruga islamu i njegovom poslaniku. Neki roditelji također u tom smislu uče djecu.
A interesantno je kako ipak ti mrzitelji Zapada sve više hrle ka Zapadu. Nije valjda samo zato da bi ga srušili? Tko od tih mnogobrojnih migranata što naviru ka Europi zna išta o Europi, tko od njih voli Jevropu, njen laicitet i demokraciju? Možda nitko? Oni izvjesno dobro znaju koja zemlja najbrže odobrava radne vize, daje im smještaj i socijalu. Većina su naravno prevareni od strane «passeurs», onih koji im uzimaju silne novce da ih prevezu u Europu, ostavljajući ih u čamčićima nasred mora, dok većina njih ne zna ni plivati. Kolika mora biti istovremeno i njihova mržnja na njihove zemlje koja ih goni na takav rizik. Jedva ih dio stigne do cilja, a tamo ih nitko ne prima raširenih ruku ; drugim riječima, skoro nitko ih ne podnosi, pa ni oni ljevičari koji vrište naglas zagovarajući princip da se sva Afrika i Azija useli u Europu. Ni jedan od njih ne bi ni u snu pristao da i jednog od njih udomi. Pomažu im asocijacije, koje opet plaćaju države. I tu i tamo pokoji pojedinac. Migranti u Europi nailaze na odiozu, siromaštvo, ali obaviješteni pomalo o ljudskim pravima, oni ta prava uz vrisak zahtijevaju. Većina njih naravno dolazi iz muslimanskih zemalja. Većina su mladi muškarci. A među njima nije zanemariv broj džihadista. To je jedina organizirana opozicija u tim zemljama.

Čovjek naravno ne može u ovom času ništa protiv ove te bolesti koja se bezglavo širi u svijetu, bez obzira na to što je tzv. islamska država poražena. Njeni borci su se razmiljeli svuda po planeti, hrle na Zapad i u Europu, s ciljem da se svete, a misle da će nekog stvarno osvetiti, misleći da će time spasiti islam i muslimane od poniženja koja su u historiji doživjeli.
U kakav užas je potonuo svijet, u kakav stravični mrak je zaglibila ova religija, koju mnogi muslimani smatraju religijom mira, kao što joj i samo ime kaže ! Kakva tuga sva ta indoktrinirana i izmanipulirana djeca, kakva tuga svi ti vjernici koji ubijaju u ime Jedinog! Jadna su djeca koja potkazuju svoje profesore, jer zagovaraju slobodu govora. Jadni su ti roditelji koji ih odgajaju djecu da postanu Varvari. Jadni mladi ljudi koji se pripremaju za monstruoznosti i žive da bi umrli samo za te monstruoznosti. Jadni ti koji propagiraju makabarsku religiju. Usprkos svim manama zemlje u kojoj žive. A u Francuskoj je posebno kavijarska ljevica dopustila da se taj monstrum od religije polako i godinama razvija. Gdje su najveće žrtve ovog islamskog barbarstva prije svega sekularni muslimani. I uopće muslimani.

Slušajući i gledajući što se zbiva u svijetu, moramo se upitati što se istinski radi na sprječavanju takvog islama kod nas, u Bosni, na Balkanu? Koliko tamo ima salafitskih džamija, tko ih financira, tko ih tolerira, tko misli da tako treba, ili da je to nešto bezazleno, tko gradi sve te džamije, tko su učitelji, imami u tim stranim džamijama ? Postoji li stvarni istraživački rad o tome, istraživačko novinarstvo koje će otvoreno o tome govoriti, i sagledati sve posljedice takvog islama? A da im ne zaprijete smrtnom kaznom.
Meni i danas prijete zbog jednog članka koji sam pisala kao neko tko je godinama izučavao islam.
Imam iz Drancyja je tražio da zaživi «islam prosvjetiteljstva», da se svi muslimani dignu protiv zla koje se čine u njihovo ime.
Postoje li u Bosni, posebno u džamijama koje grade isti stranci kao i u Francuskoj, imami, iako bili malobrojni, koji traže prosvjetiteljski islam? A da im se pri tome također ne prijeti? Oni koji će reći i sve učiniti da nestane taj politički islam, u sprezi sa klero-mafijom kod nas, koji će uvidjeti koliko štete će nanijeti i njima samim, i to u najskorijoj budućnosti, njihovoj vjeri, a ne samo laicitetu? Govore li profesori u školama, i za vrijeme katekizma (vjeronauke) o pošasti koja prijeti da uništi samu religiju? Znaju li zašto je upravo potrebna jedna republika i njene institucije, zašto je potrebna nauka, odvajanje religije od države, zašto je potreban laicitet? I zašto je za nauku i za slobode govora štetna dogma? Postoji li i danas, kao u doba komunizma politika govora? Jer naravno da svaka sloboda ima svoja ograničenja, i nije bezgranična. Ona nije ubijanje drugog, kako su shvatili odavno naše « demokrate » kada su se preko noći konvertirali iz komunista u velike vjernike.
Naravno da politike govora nema danas, jer se tako ne bi političari ponašali i govorili na cijelom Balkanu. Postoji samo računica. Koju će skupo na kraju i oni sami platiti.
Čini se da je sve otišlo predaleko. Kamo ide cijeli svijet? Posebno muslimanski. Odsjeći glavu čovjeku u takozvanoj civiliziranoj zemlji, zemlji prosvjetiteljstva! “Zbog kolonizacije”, “zbog postojećeg rasizma”, “zbog agresije …” Lako je naći opravdanje za gnusan čin kad više nisi čovjek. Osveta bila zbog jučerašnjeg zločina ili onog od prije stotinu , ili i više godina, znano da nikada nije bila rješenje, a kamoli «krvna osveta». Najčešće se upravo pretvara u samouništenje,
Kako kad sve to vidimo čuditi se ako se danas pravi amalgam između islama i islamizma? Mnogi ne žele, nemaju vremena da razdvoje islam od islamizma. A ne treba zaboraviti da se ti «junaci», ubojice, oslanjaju prvenstveno na neke Hadise i ajete iz Kurana. Oni tako tvrde. Znajući ili ne znajući da se i ta sveta knjiga može interpretirati na razne načine. Da postoje mnoge škole u islamu. Da postoji nauka tumačenja Kurana.
Kako ne zazirati od religije koja prezire ljudskost, koja ubija u ime jedine istine i Svjetla? “Zemlja ima kožu, a ova koža ima bolesti; jedna od tih bolesti naziva se čovjek”, rekao je Nietzsche, koji je također mislio da je Bog čovjekova greška, kao što je i čovjek greška Božja. Danas taj Bog nosi arapsko ime. U ime njega se dešavaju stravični zločini.
Vrijeme je, kako reče i imam iz Drancyja, da se muslimani Francuske dignu protiv toga, a sigurno je i posljednji čas da se i muslimani Bosne i uopće Balkana dignu protiv tog stranog, uvezenog islama, protiv svih nakaradnih shvaćanja religije, i prizovu u pomoć stvarne stručnjake, da nauče djecu što je vjera u Absolut. A što je zavjera protiv njega.