Vučić, Nazor i neprijateljska propaganda

Nedavno se Aleksandar Vučić začudio kako postoji 6 škola koje nose ime Vladimira Nazora i pita se kako je to Nazor zadužio Srbiju više nego Živojin Mišić. Malo je reći da su to zapravo netačni podaci. Postoje samo dve škole koje nose ime Vladimira Nazora, od kojih je jedna u Subotici u ulici koja takođe nosi Nazorovo ime, a jedna u Janjevu na Kosovu i Metohiji, dok postoji tri škole sa imenom Živojina Mišića od kojih je jedna u Mionici, druga u Osečini, a treća i najpoznatija u Beogradu. Pre svega, treba istaći da niko ko je normalan ne misli tako kako Vučić priča. Naravno, sve to bi prošlo nezapaženo da pojedini listovi nisu krenuli da tu njegovu izjavu vade iz konteksta kako njima odgovara da bi pomoću senzacionalizma dobili preglede na sajtu.

List “Alo” je preneo tu Vučićevu izjavu i “objavio dokaze” da je Vladimir Nazor bio ustaša. Kao dokaze je priložio pesmu “Poglavnik”, čiji tvorac uopšte nije Vladimir Nazor, kao i navodno svedočenje Nazorove sestre Irme koje je u javnost izneo Nedjeljko Mihanović. U tom svedočenju se tvrdi da je Nazor odveden od strane partizana, kao i da je jedan od otmičara bio Ivan Goran Kovačić, što je i sam Nazor negiral. U celoj priči je jedino tačno da je Ivan Goran Kovačić bio uz Nazora kada su čamcem pobegli da bi se priključili partizanima, o čemu je Nazor i napisao pesmu “Čamac na Kupi”, koja odiše slobodoljubivim duhom, i upravo to pobija tvrdnju da je u partizane bio doveden silom.

U njegovom književnom radu takođe mnogo stvari koje probijaju tvrdnju o tome da je Nazor bio ustaša. Njegov dnevnik “S partizanima” se smatra jednim od najupečatljivijih ratnih dnevnika iz vremena drugog svetskog rata na ovim prostorima, a tu su i “Pjesme partizanke”.

Jedan od najupečatljivijih Nazorovih pesničkih momenata je “Majka pravoslavna”, za koju su inspiracija bili zločini ustaša nad srpskim življem u okolini Vrginmosta na Kordunu, koju ćemo ovde prikazati u celini:

MAJKA PRAVOSLAVNA

Jesi li se nasjedila na garištu kuće svoje,
– Oh, ta kuća b’jedna!
Tražeć okom i rukom kol’jevčicu malog Jove,
Ikonicu svetog Đorđa i đerđefić tvoje Ruže?
Sve je sada dim i pepel, sve proguta čađa tavna
Ti, slomljena krepka grana, najbjednija međ ženama,
Majko pravoslavna!

Jesi li se nahodala nogama što jedva nose
– Oh, te noge bolne!
Jesi li se umorila tražeć Rumu, kravu svoju,
Kravu svoju, hraniteljku stare bake i dječice?
Da l’ je vuci rastrgoše il’ je sakri šuma tavna?
Ne muči se! Za koga bi sada bili sir i ml’jeko,
Majko pravoslavna?

Je si li se naplakala nad sudbinom druga svoga,
– O, druže ljubljeni!
Izdajom ga uloviše, kao psa ga izmlatiše,
Mučili ga, vezali ga, bacali ga u tamnice.
I on, koga srce vuklo djela vršit teška i slavna,
Kao hromi se bogalj vrati da ti umre na rukama,
Ženo pravoslavna.

Jesi li se nakukala iznad one strašne jame,
– O, jamo prokleta!
Gdje sa grkljanom prerezanim djeca tvoja sada leže
Pokraj bake, i gdje majku svoju zovu, za njom plaču;
I boje se, jer je rupa puna ljudi, vlažna, tavna.
Šutiš. Pečat šutnje jad je na usta ti udario,
Majko pravoslavna.

Bl’jediš, tanjiš i kočiš se, no bol nemoj gušit ,
Bol ti preduboku!
Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje
I nek traje vjekovima. Neka čuju u što sada
Prometnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna.
– Šutiš. Bl’jediš. I oreol mučeništva već te kruni,
Majko pravoslavna.

(U popaljenom srpskom selu kod Vrginmosta 1943.)

Od kad to ustaše imaju empatiju prema srpskim civilima koji pate za svojom poklanom decom i paležom i smrću razorenim domovima?

Nije ovo jedini put da se u najčitanijim medijima provlače ovakve revizionističke bljuvotine. Ovakvi ispadi im se toliko često dešavaju da je postalo jasno da to rade namerno, i mi ćemo sve njihove i stare i buduće laži i bljuvotine razmontirati kao što smo i ovu! (Antifašistički Vjesnik)