Libija: Haftarova vojska dobila i počela koristiti avione MiG-29 i Su-24, ali čije…?

Prvi put od napada na Gadafija u Libiji je započela velika zračna operacija. Navodno će u njoj sudjelovati avioni MiG-29, a prema satelitskim snimkama su tamo u Su-24. Svi bez oznaka, što otvara prostor za manipulacije. Neki izvori već tvrde da su navodno doletjeli iz Sirije.
Sinoć je general Haftar naredio pokretanje niz zračnih napada na položaje islamističkih militanata jugoistočno od Tripolija. Prema neizravnim podacima, zračnim udarima je uništen most južno od Garyana.
Osim toga, oboreno je nekoliko turskih bespilotnih letjelica, iako je brojkama koje su navele strane u sukobu teško je vjerovati. Zasad je fotografijom potvrđen samo jedan oboreni turski dron tijekom noći i jedan jutros u Al-Shuwairefu u zapadnoj Libiji.
Na Twitteru kolaju informacije „da je egipatski MiG-29 gađao turski ratni brod u vodama kod Tripolija“, ali ovo treba provjeriti, kao i čiji je to zrakoplov.
Ranije su predstavnici LNA zapravo objavili “zračni rat” milicijama Muslimanskog bratstva vlade Fayeza Al-Sarraja.
Istovremeno su proglasili sve turske ciljeve u Tripoliju legalnim vojnim metama.
“U narednih nekoliko sati vidjet ćete najveću zračnu kampanju u povijesti Libije”, citirali su u četvrtak neki turski mediji riječi zapovjednika zrakoplovstva LNA Sakra Al-Jarusha.
Ministar unutarnjih poslova Sarrajeve vlade, Fathi Bashagha, rekao je za Bloomberg da je najmanje šest zrakoplova MiG-29 i Su-24 preletjelo iz Sirije na mjesto snaga LNA. Međutim, nejasno je, napominje Bloomberg, jesu li ti zrakoplovi postali dopuna Haftarovih snaga ili su već pripadali njemu, a u Siriji su bili na remontu.
Potom su američki mediji također proširili informacije o pojavi zrakoplova MiG-29 u bazama trupa generala Haftara.
U početku je sve izgledalo kao dopuna u uobičajenom informacijskom ratu. Ali sada sa sigurnošću možemo reći da je određeni broj aviona MiG-29 bez brojeva i identifikacijskih oznaka stigao u zračnu bazu Al-Yufra u Cirenaici. Gdje su stigli, kome pripadaju i tko sjedi će njima upravljait, nije poznato.
U noćnim udarima po položajima islamista u blizini Tripolija ti zrakoplovi nisu sudjelovali. Predstavnici LNA kažu da su u ovom trenutku samo četiri aviona MiG-29 potpuno spremna za vojne operacije. I ovdje postoje tumačenja, i vojna i politička.
Izjave LNA da pripremaju neku vrstu neviđenih zračnih operacija treba pojasniti činjenicom da oni imaju 15 do 20 starih zrakoplova, a sada i nekoliko zrakoplova MiG-29, plus jato kineskih dronova.
“Zračna operacija bez presedana” je bila kada je NATO bombardirao Libiju 2011. godine. Snagama kojima zapovijeda Haftar neće biti moguće očistiti Tripoli “sirijskim modelom”, odnosno metodično uništavati neprijateljsku silo dok ne bude gotova.
Ali s druge strane, ni islamističke milicije tu snagu nemaju. Novim avionima se mogu suprotstaviti samo sa sustavima protuzračne obrane isporučenim iz Turske. To su prije svega stari američki sustav protuzračne obrane “Hawk” i sustavi protuzračne obrane koji su na turskim ratnim brodovima, koji su prisutni uz obalu Tripolija.
Ranije je turska mornarica uz obale Libije korištena samo nekoliko puta, a posljednji put je turski razarač lansirao je nekoliko krstarećih projektila Tomahawk na bazu Al-Watiya.
Položaj generala Haftara nakon gubitka ove zračne baze se zakomplicirao i prijeti urušavanjem fronte i odlaskom iz Tripolija u pozadinske položaje u blizini Tarhune. U tom je kontekstu pojava modernih zrakoplova za libijsko ratište u Cirenaici, kao “vatrene” mjere, zapravo hitan odgovor na neočekivani poraz na zapadnoj fronti.
Naravno da je zrakoplovstvo dobro, ali u ratu se sve odlučuje na terenu. Ako se LNA i dalje udaljava od Tripolija, avioni MiG-29 nemaju posebnog značenja.
Ali jutros su snage LNA napae južni Tripoli, a Fayez Al-Sarraj je hitno u pomoć zvao Mikea Pompea da se „spase civili“.
U političkom smislu, američka strana postavlja pitanje ako su avioni stigli iz Sirije, nije li ovo kršenje međunarodnog prava? Već postoje dokazi da „neki stručnjaci za UN“ navodno proučavaju situaciju. Među tim stručnjacima postoji mnogo verzija o podrijetlu zrakoplova, uključujući i onu da su ovo ruski zrakoplovi koji su stigli iz Sirije. Postoje i verzije da oni mogu biti egipatski ili čak da su ih UAE kupili u Bjelorusiji, ali u Minsku to negiraju.
Turci sugeriraju u rusko podrijetlo aviona i pilota, što je znakovito i još jednom potvrđuje dvostruku igru Erdogana.
Ankara može odgovoriti slanjem vlastitih F-16 u Tripoli, možda baš u bazu Al-Watiya.
Prije toga, islamističke milicije nisu imale ništa. Na kraju, bazu Al-Yufra u Cirenaici mogu napasti turski dronovi ili krstareći projektili Tomahawk s mora.
Usput, jučer su predstavnici Haftarove obavještajne službe održali vrlo zanimljivu konferenciju za novinare. Izvijestili su o zaplijeni turskog oklopnog transportera tipa Cypri, na kojem je iz nekog razloga neprekidno radio video snimač, gotovo od trenutka od kad je bio u pogonu. Ovaj zadivljujući video sadrži detalje ciparske bitke i put od Izmira do Tripolija. Sada nitko ne sumnja u sudjelovanje redovnih turskih trupa u bitkama u Libiji, iako je to bilo jasno. LNA tvrdi da se sada na strani Fayeza Al-Sarraja bori oko 25 tisuća turskih vojnika i oko 15 tisuća militanata iz Idliba.
Ako se Ankara odluči fizički odgovoriti na dolazak aviona MiG u Libiju, tada će iz Turske očigledno povećati ulog. Strogo govoreći, Libijci sami podižu oklade, i Sarraj i Haftar, ali oni postupno uvlače treće aktere u svoj rat. I vrlo velike.
Rat u Libiji oduvijek je bio kao magnet. Čim jedna strana stekne prednost, “grupe podrške” one druge se odmah uključuju.
Pored toga, sve je praćeno verbalnim ratom. Na primjer, prošle godine mnogi su bili uvjereni da će Haftar za nekoliko dana osloboditi Tripoli, ali su se to nije dogodilo, a sada, iako nakon gubitka samo jedne baze, i to brzim i urednim povlačenjem, bez gubitaka, mnogi su počeli govoriti o “brzom kolapsu” fronte LNA i početku potpunog poraza Haftara, što je jednako besmisleno.
Da, situacija se promijenila. Postoje neugodnosti za Haftara zbog mogućih uspješnih pregovora između Sarraja i Beduina i plemena južne Libije, koji žive paralelnim životima, primajući solidnu gotovinu od proizvodnje nafte. Ali općenito, to ne znači nikakvu totalnu katastrofu za Haftara. Njemu su ostali svi saveznici i dobiva pojačanja, stoga nema razloga za vjerovati da će se front u Tripoliju urušiti.
Samo što se sve ovo može razvući, a u informacijskom ratu, iako Haftara pomažu i Francuska, UAE i Egipat, netko će se na Zapadu sjetiti samo Rusije, a takozvane “neovisne istražne skupine” će zbog neizravne potpore Haftaru okriviti Moskvu da „krši međunarodno pravo“.
Ono što je sigurno je da su zrakoplovi u Libiju stigli, a Rim, koji podržava Fayeza Al-Sarraja zbog ugovora koje je ENI s njim potpisao, piše „kako su ruske obavještajne službe nesumnjivo svjesne stvaranje nove zračne sile u Libiji“, a to otvara pitanje kome Vladimir Putin želi pokloniti zračnu superiornost?
Satelitske fotografije baze Al-Yufra snimljene su jučer, dok su međunarodne novine počele izvještavati o vijestima o rasporedu „ruskih zrakoplova Mig-29 u Libiji, na pisti u svojoj plavkastoj kamuflažnoj boji“, pišu talijanski mediji, citirajući Bloomberg.
Neovisno čiji su, s ovim avionima su sletjela i dva zrakoplova Su-24, dizajnirani tijekom Hladnog rata kako bi bili angažirani za podršku snagama na terenu, sposobni za uzlijetanje s „kratkih i improviziranih“ pista, kako bi izbjegli sve napade na pisti koja ih ugošćuje.
Ali avioni MiG-29 su nešto drugo, jer je Haftar ranije imao dva ili tri aviona Mirage F-1 i par aviona MiG-21, koji su preživjeli od ’70-ih.
Samo razmještanje ovih zrakoplova, koje nužno prati kopneno logističko osoblje, dovoljno je da ukaže na važnu fazu eskalacije u sukobu u Libiji, gdje postoji još jedan akter, poput Erdoganove Turske, koja svim silama želi spasiti islamističku vladu Muslimanskog bratstva u Tripoliju.
Trenutno se turska prisutnost na libijskom nebu svodi na naoružane dronove poput Bayraktara TB2, koji ne predstavljaju ni najmanji rizik za avione bilo koje generacije, koje bi čak i stari sovjetski lovac-bombarder mogao s izuzetnom lakoćom oboriti, a nesumnjivo su laka meta za MiG-29 koji bi mogao započeti niz “lovačkih putovanja” nebom Tripolija kako bi rušio školsko-borbene zrakoplove islamista ili turske dronove.
Ako bi Turska gađala ove avione, to nije gubitak vojnog drona, već nešto sasvim drugo i to može uzrokovati eskalaciju. Moskva sigurno nije sretna zato što su islamisti zauzeli zračnu bazu LNA i zarobili obrambeni sustav Pancir raspoređen u zračnoj bazi Al-Watiya, iako je navodno bio onaj kojeg su kupili UAE i dali Haftaru.
Bilo bi još gore kad bi na ovu zračnu silu Turska odgovorila slanjem svojih borbenih aviona F-16, koji su se već jednom sukobili s ruskim avionima u sirijskom sukobu.
U međuvremenu, prva vijest dana ruske agencije Ria Novosti je o nizu zračnih napada na vojne ciljeve na sjeverozapadu Libije koje su pokrenule zračne snage Haftara, ili možda njegovi saveznici, koji nisu izgubili vrijeme i resurse. Najnovije informacije uključivale bi i ratne pilote koje je poslao Bashar Al Assad.
I opet se potvrdila kao istinita izjava starog britanskog dopisnika s Bliskog istoka, Roberta Fiska, koji je rekao „kako više nikada ne želi prognozirati budućnost u toj regiji, jer se njegova kristalna kugla davno razbila“. Eto, baš jučer ujutro, kao ključni događaj koji će odrediti budućnost regije sam spomenuo žurbu Netanyahua da provede aneksiju Zapadne obale, a već se sve preselilo u Libiju. Kakvo je trenutno stane na terenu, nije poznato, osim spomenutog apela Fayeza Al-Sarraja koji je molio Washington za pomoć.
I ne zaboravite da večeras počinje Bajram i završava post, a nakon toga, od nedjelje u noći, muslimani više ne slave i vraćaju se svakodnevnim aktivnostima, u libijskom slučaju je to rat.