Eduard Pranger: KOZLIĆ U TAGINEU

Komuniciram putem Messingera s frendom koji živi sam. Pitam kako se snalazi s kuhinjom, kuha li si ili klopu naručuje izvana. Snalazim se za sada, ostalo mi je nešto u frižideru za par dana, veli, kad potrošim vidjet ću. Kaže, vani virus, a ja sam ugrožena skupina, ako me razumiješ… A ti, pita, što si danas skuhao? Pohvalim se s kozlićem u tagineu. Opet neki Libanon, napiše mi posprdno. Objasnim mu da je tagine glinena posuda u kojoj kuhaju Berberi. Za desert vjerojatno datule, piše zlobno, a ja ga pohvalim kako je pogodio. Poslikam mu te datule da ne misli da lažem. „Ha, ha. To bi i ja. Vidiš tebe nakon karantene u beduinskoj nošnji po Centru“, napiše. Dosjetim se da imam neku fotku otprije tridest i pet godina iz Libije, baš u toj njihovoj odjeći. Pošaljem mu i nju uz objašnjenje: „Klinac kojeg držim za ruku danas živi u Londonu, inženjer je i ima troje djece. Ovaj drugi što sjedi mi je nećak, oženjen za Španjolku i živi u Marbelli.“ „Još ćeš naftu pronaći u Dugavama.“, napiše on, a ja se vratim kuhanju. Ti samci često znaju biti zajedljivi.

Nekada, Berberi su kuhali u tagineu iz dva razloga. Prvi je bio što nisu imali puno vode, a ta je glinena posuda konstruirana da u njoj para cirkulira i tako je vode minimalna. Drugi je razlog bio što su stavili sve sastojke u tagine, vatru ispod podesili na najslabije i otišli se baviti svojim devama, ovcama i kozama bez bojazni da će jelo zagorjeti. Ja sam iskoristio potonju prednost u modernijoj verziji: dopisivao sam se bezbrižno i naširoko s frendom i fejsao, a tagine je sam radio svoj posao 

SASTOJCI (za 3 osobe)
• 1 kg kozlića
• ½ kg ljutike
• ½ glavice bijelog luka
• 4 manje mrkve
• 1 tikvica
• ½ kg krumpira
• 1 paprika
• 1 veća rajčica
• 3 čili papričice
• 2 manja limuna (s Korčule, nešpricani!)
• 1 VŽ Ras el hanout začina
• 1 ½ dl maslinovog ulja
• Pola vezice peršina
• Sol, papar

Marinada

• 1 VŽ ras el hanout mješavine 12 začina
• 1VŽ mljevene čili papričice
• 3 čašnja bijelog luka
• 1 dl maslinovog ulja

PRIPREMA

Marinirao sam kozlića tako da sam narezano meso na veće komade (3×3 cm) ubacio u posudu zajedno s mješavinom Ras el hanout začina, sitno nasjeckanim bijelim lukom, prstohvatom papra, solju i maslinovim uljem i promiješao. Ostavio sam to poklopljeno u hladnjaku četiri dana, uz povremeno miješanje.

Tagine sam oprao i namočio pa ostavio pola sata da upije vodu. Ulio sam ulje i ubacio krupnije nasjeckanu ljutiku i bijeli luk, pokrio poklopcem da pet minuta povene pa ubacio meso, sjeckane čili papričice i limune rezane na manje kriške s korom (okus kuhanog limuna s mesom je poseban doživljaj). Sve sam promiješao, dolio vode tek da prekrije meso, poklopio i ostavio da se kuha na najmanjem mogućem plamenu otprilike dva sata. Nakon što je meso smekšalo dolio sam vode pa ubacio krumpir te povrh svega zvjezdasto posložio mrkvu, tikvicu i papriku. Nakon desetak-petnaest minuta ugasio sam plamen, krupnije nasjeckao rajčicu i utisnuo je između komada mesa te ostavio poklopljeno još desetak minuta. Prije serviranja sve sam posuo peršinom i zajedno s tagineom i uz domaću pogaču stavio na stol.

Uz gore navedeno povrće mogu ići još i patlidžani, grašak, korijeni celera i korabe i sve povrće kojega se dosjetite samo treba paziti da ne bude pretrpano. Ja bih uz to poslužio i zelenu salatu no u doba korone teško ju je naći svježom.