Otvoreno pismo Upravnom odboru HDP-a

Fotografija: Ognjen Karabegović

Poštovane kolege;

Dnevnik korone u sukobu interesa

Već je dugo vremena očito kako se pokriveni sjenama velikana a u srce tronuta interesima izdavača naša urednička kasta odano trudi da u prvi plan istakne i nametne sve ono što je književnim talentom neizazvano. Dakle, efemerno i polu-prosječno. Ne bi bilo nikakvo čudo da se to zbiva u okvirima izdavačkih kuća, nakladnika i njihovih stručnih ili para-stručnih udruga i društava. No, ako se to zbiva u društvu pisaca, onda je to apsurd sam po sebi. Dapače, i više od toga jer se radi o klasičnom sukobu interesa. Onom kojem zbog navika poslovnih interesa nije u prvom redu važan interes književnosti i pisaca, već vlastit stav o književnim vrijednostima, dakle o debaklu ukusa i sada već institucionalnoj želji da se s osnova čelništva udruge pisaca određuje (uređuje) književna produkcija i istodobno zadovolje vlastit interesi kao i interesi onih umreženih u tu (uredničku) rabotu. Time se pozicija svih drugih u našem društvu pisaca, onih nesklonih dotičnoj ličnosti ili njegovim interesima miču i pospremaju u drugi plan, i ne samo to. Tako društvo i njegovi članovi gube bitnu samostalnost književnog načina života zbog koje su se i udružili. Društvo pisaca umjesto da bude središte koje okuplja i omogućuje piscima njihovo izražavanje i način života postaje poligonom za nešto drugo, često poslovno i interesno isključivo. Društvo nije stvoreno da bi bilo nečije poduzeće, baš suprotno od toga. Možda bi bilo najbolje da nas takvi pojedinci, konkretno Kruno Lokotar, napuste i osnuju vlastitu firmu gdje će voditi svoju uredničku politiku transparentno i kako najbolje znaju i mogu, a ne da to rade u društvu u koje su ušli bez minimuma za to potrebna. Dakle bez ijedne, a ne dvije objavljene knjige kako nalaže Statut društva.
Slučaj s Dnevnikom korone koji je kao rubrika pokrenut da stranicama HDP-a najbolje pokazuje jadni nivo ne samo priloga koji bi prije pasali na zidine novine neke osnovne škole, već i bijedan način kako se humana gesta i intencija lako pretvara u svoju suprotnost. Nešto što je zamišljeno kao pomoć samostalnim umjetnicima piscima premetnulo se ”uređivačkom” politikom u narudžbe teksta koji se plaća, dok se drugima koji nisu naručeni ne plaća. Nije bitno ni kako ni koliko. Bitno je da se to zbiva u središtu društva uredničkom narudžbom iznevjeravanje početne intencije i de facto krađa nečeg što se negdje naziva i humanitarna pomoć U tome kao zajednica imam na žalost dugu tradiciju još iz devedesetih, pa ne vidim zašto bi i ovdje bila, jer je sramotna.

Budući da je nejasno po kojim je osnovama Lokotar postao član našeg društva i zašto provodi politiku suprotnu njegovim interesima molim vas da mi na to odgovorite.

Marijan Grakalić

There is one comment

Komentari su isključeni.