Marija Lamot: Nepoznata stvarnost

Nepoznata stvarnost

Danas poslijepodne preplavio me
osjećaj nepoznate stvarnosti.
Kao da je trenutak u kojem jesam
već davno minuo,
zatekla sam se na površini
nepostojeće sadašnjosti.
Kroz porozni zid netko je propustio hladnoću.
Malen dječak u zamagljenom pamćenju
skupljao je milostinju, još pokoji dan
iz sna budućnosti.
Na početku stoljeća padao je snijeg
po grobu moje majke.
U grlu cvilio je vjetar
srednjovjekovni martirij.
Podno šume na sag proljetnica
smrt je upisala svoje ime.
Razbježale životinje nisu
posvjedočile razloge umiranja.
Pripremila sam jastuke od snijega,
otključala nevidljiva vrata.
Da budem mirna kad dođe
i kao sjemenke maslačka
otpuhne me u nepoznatom smjerzu.