Biserka Drbohlav: Hatšepsut – prva moćna žena u povijesti

 

Hram kraljice Hatšepsut,Deir el-Bahri, Egipat (1458 p.n.e)

Nekad davno u Egiptu su žene imale gotovo jednaka prava kao i muškarci. To im je osiguravalo samostalnost i slobode o kojima žene u drugim tadašnjim (a i nekim današnjim) društvima nisu ni sanjale. Egipćanke su imale vlastitu imovinu, stečenu nasljedstvom i radom, i mogle su samostalno sklapati pravne ugovore – o zasnivanju braka, rastavi, vlasničkim i radnim odnosima. Same su birale bračne partnere, mogle su koristiti pripravke za kontracepciju i pobačaj, u brak su ulazile bez socijalnih i religijskih ceremonija, a jednako su iz njih po želji i izlazile – pri čemu bi zadržale pravo na imovinu koju su donijele i zaradile u braku, dok su u slučaju muževljeve smrti nasljeđivale trećinu. Mogle su raditi, a bile su plaćene jednako kao i muške kolege. Istina, obim dostupnih poslova bio je ograničen, pa su najčešće radile u tkalačkim radionicama, kao profesionalne ožalošćenice, plesačice, glazbenice, proizvođačice parfema, a rjeđe kao liječnice, sutkinje i sl. Politički položaji, posebno vladarski, faraonski, bili su najteže dostupni, ali ne i nedostupni.

Kraljica Hatšepsut (1507–1458. pr. Kr.) bila je faraonka. No nije bila ni prva ni jedina. Pretpostavlja se da su prije nje (većinom kao regentice) vladarice Egipta bile: Merneith, Nimaathap, Nitocris i Sobekneferu – koju se smatra prvom potvrđenom faraonkom. A nakon nje: Nefertiti, Twosret i Kleopatra VII. – posljednja faraonka drevnog Egipta. Od svih njih Hatšepsut je vladala najduže, a ubraja se u najuspješnije egipatske faraone uopće. Ipak, donedavno je njeno postojanje u povijesti bilo gotovo izbrisano.

Hatšepsut je bila je kćer faraona Tutmozisa I. i kraljice Ahmose, udana za svog polubrata Tutmozisa II. Vladati je počela nakon smrti muža, najprije kao regentica umjesto njegova malodobnog sina Tutmozisa III. (dobivenog sa “sporednom” ženom), da bi se nakon nekoliko godina proglasila samostalnom vladaricom – faraonom. Kao potvrdu, pripisala si je božansko porijeklo, a na slikama i skulpturama portretirana je kao muškarac, s muškim tijelom, odjećom, čak i lažnom bradom – čime je davala do znanja da je legitiman član faraonskog slijeda.

Ne zna se je li se faraonkom proglasila samo zbog častohleplja ili da bi spriječila moguću političku krizu, pa tako zapravo sačuvala kraljevstvo za svog posinka.
Ali zna se da je njena vladavina obilježena mirom i ekonomskim i graditeljskim prosperitetom Egipta. Obnovila je trgovačke ekspedicije u Afriku i Aziju, od kojih je najvažnija ona u zemlju Punt, čime je omogućila uvoz drva, zlata, bjelokosti, miomirisa, začina i egzotičnih životinja. Donošenje stabala mirte smatra se prvim preseljenjem živih stabala iz jedne države u drugu, a Hatšepsut se pripisuje i prvo korištenje pougljene aromatične smole, i to u izradi olovke za oči. Svoje prethodnike nadmašila je i brojnim građevinskim pothvatima, kao što su izgradnja spomenika u kompleksu hramova Karnak, obnova hrama boginje Mut, podizanje dva obeliska ispred Amonovog hrama koji su tada bili najviši na svijetu (jedan sačuvani je i danas najviši u Egiptu i drugi u svijetu), te veličanstveni terasasti pogrebni hram u kompleksu Deir el-Bahari.

Hatšepsut je vladala Egiptom 22 godine. Međutim, nakon njene smrti Tutmozis III. je uklonio gotovo sve tragove njena postojanja: izbrisao je njeno ime i lik na tapiserijama, zidovima i stupovima, kipove je razbio i zakopao. Moguće je tako htio spriječiti druge kraljevske žene da slijede Hatšepsutin primjer, ali vjerojatnije je prvenstveno htio degradirati ju na mjesto svoje regentice pa uspjehe njezine vladavine prikazati kao svoje – što bi objasnilo zašto nije uništio sve njene kipove i zapise o njoj.
Svakako, uspjelo mu je postojanje i značaj Hatšepsutine vladavine u povijesti prekriti velom tajne i zaborava. Njena grobnica u Dolini kraljeva otkrivena je 1903., ali trebalo je cijelo stoljeće da se utvrdi njena prava ostavština i da se, nakon složenih forenzičkih analiza, na temelju zuba, identificira mumificirano tijelo ove moćne faraonke.

Danas – kada žene u mnogim zemljama nemaju ona prava koja su nekad imale u starom Egiptu, pa ni u najrazvijenijima nisu jednako plaćene kao njihovi muški kolege, niti su dobile priliku da budu na čelu države – priča o Hatšepsut daje još jedno korektiv-svjetlo na uvriježena pojednostavljena shvaćanja kako položaja žene u povijesti tako i drevnih naroda kao “nerazvijenih”, odnosno povijesnog razvoja kao “napretka”.