Snježana Banović: Inicijative ZAVNOH-a

Uoči zasijedanja u Topuskome, dio članova Predsjedništva s Vladimirom Nazorom

Prvog ožujka u ličkom selu Ponoru pokrenut je Inicijativni odbor za osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske kao najvišeg političkog tijela NOB-a u Hrvatskoj što je i učinjeno u lipnju 1943., nakon čega su, do skupštine u Jajcu 29. XI. 1943. (kada se AVNOJ proglašava vrhovnim zakonodavnim i predstavničkim tijelom nove Jugoslavije, formira Plenum, Predsjedništvo i Nacionalni komitet koji ima ulogu privremene jugoslavenske vlade, na čelu s Titom) redom osnivana takva republička i pokrajinska tijela: Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Srbija, Vojvodina, Kosovo, Sandžak, Makedonija. U listopadu 1943. u Plaškom je održano njegovo II. zasjedanje kada se donosi Pravilnik o unutrašnjem radu i organizaciji te formira Tajništvo kao rukovodeći odjel. To je zasjedanje završilo poznatim Nazorovim pokličem izrečenim 15. X. u dva sata u noći: “U času rastanka kličem svima: Odlučnost i postojanost. Živahnost u akciji, ustrpljenje u čekanju! Sve uz lozinku Smrt fašizmu! Živjela sloboda.”
Na III. zasjedanju u Topuskome 8. V. 1944., uoči kojeg je već postojalo 4600 NOO-a u Hrvatskoj i gdje je dovršen proces konstituiranja državnosti Hrvatske kao federalne jedinice Jugoslavije, izabrano je Predsjedništvo na čelu s Nazorom, a za potpredsjednike su izabrani Andrija Hebrang kao predstavnik KP, Franjo Gaži kao predstavnik HSS-a i Rade Pribičević, kao predstavnik Srba u Hrvatskoj. Za tajnika je potvrđen dr. Pavle Gregorić (zvani Brzi) koji je tu funkciju obnašao još od stvaranja Inicijativnog odbora #NDD 1943. U Plenumu su bila još 24 člana tako da je novoosnovano tijelo brojilo 34 člana, a od umjetnika, u njemu je bio Vanja Radauš. I to je zasjedanje završeno kasno noću uz Nazorov poklič: “Fašizam umire, sloboda se rađa.”

Više u mojoj knjizi #KazališteZaNarod koja će izaći u travnju kod Fraktura – najbolja literatura

Zgrada ZAVNOH-a srušena 14. rujna 1991. godine pri povlačenju Hrvatske vojske zajedno s još nekoliko reprezentativnih objekata u sklopu kompleksa Lječilišta Topusko. Pretpostavlja se kako se tamo nalazilo oružje koje je tako uništeno kako ne bi palo u ruke srpskim pobunjenicima. Sama ljepotica – Lječilišna restauracija – nastala je u prvoj polovici 19. stoljeća te se smatrala zadužbinom bana Jelačića. Zgrada je bila kulturni spomenik nulte kategorije. Obnova je pokrenuta, nije se pomaknula dalje od papira, a u godinama mandata KGK i ove vlade potpuno je zaboravljena