Ninoslav Žagar: KONAČNI SUD

Fotografija: Gradimir Aleksić Grada

KONAČNI SUD

Godine mi se gomilaju u glavi
Vrijeme nema srca
Što sam ja to slavio
Rođendan, Krista, Revoluciju
Ni ne sluteći zagazio sam…
Pod stopalima fini sitni pijesak
Oko gležnjeva mulj ili med

I čim kročih u pelinovo polje
Oćutih opasni sok oko sive kore
Namjesto gorja zatitra otok
Sveudilj dalek i vazda nepokoren
No ljupka opsjena glatka je istina
U pustoj zemlji među šupljim ljudima
Svaka je gatka izgubljena

A na isto mjesto smo gonjeni
I ne postoji više postaja
Na putu ostavljenom od smisla i sna
Zato udarite svim silama
Ne dajte mi da predahnem
Sve što sam ikada rekao
Protiv mene sad upotrijebite
Kadije na svoj pasji posao
Neka krenu

Pozivam za svjedoka Mešu
Tadiju i Ahmeta
Pozivam za svjedoka
Svakoga koji zna
Da je ljubav velika
Da je ljubav jaka
Ali ne i dostatna
Jer je svaki čovjek
Uvijek na gubitku