Livija Reškovac: Zavidim ljudima koji su hodali uz Titane

Fotografija: Ognjen Karabegović

Zavidim ljudima koji su hodali uz Titane

s terase gledam baby blue nebo u predvečerje
išarano rozim crtama
u gradu koji nije moj, ali sam ga prihvatila

htjela sam te voljeti, ali sam zaboravila kako
pa sam umjesto toga
odlučila zavoljeti sebe
i ovaj grad s predivnim prizorima neba
koji ipak nije moj, ali sam ga prihvatila

neki dan sam napisala: smrt miriše na vosak
i ništa se značajno nije dogodilo
kroz moj se prozor i dalje zimi
vide samo dva uska pravokutnika
kroz koja djelomično dopire svjetlost
trebamo dočekati proljeće

u ovoj zemlji u kojoj većina
nosi svoju umjetnost kao uniformu za prepoznavanje
gdje je ljubav instanca koja ide nakon #
eto, baš tu sam te htjela pitati:
možeš li polizati krv s moje kože?