Marina Orlić – Uz odlazak opjevane heroine

Fotografija: Glas Istre

Otišla je iznimna umjetnica Marina Orlić, slikarica i kiparica, Marina koja je znala…

Piše: Eros Čakić:

Upoznao sam Marinu u vrijeme studija, dolascima u Pulu, ranih 80-ih godina, iz znatiželje. Tko je ta Marina? Kao fan Azre pjevušio sam tada popularnu pjesmu i zamišljao je…, da bi mi kolega iz Rijeke rekao: “Pa Marina iz Đonijeve pjesme je Puležanka.” Nedugo kasnije upoznali smo se, pripadajući istom miljeu subkulturnjaka, kasnije kolega likovnjaka u dugogodišnjim kulturnim bitkama.

Sredinom 80-ih, po mnogočemu progresivnih godina, radili smo na stvaranju novog kulturnog i likovnog života Pule. Marina je bila jedinstvena, snažna i otvorena osoba dobroga srca, ali beskompromisni borac u borbi za ciljeve likovnjaka i kulturnjaka.

Citiram jedan stariji intervju: “Najsretnija sam kad je vani toplo i sva su vrata otvorena, čujem pjev ptica, a ja, radeći u svojoj radionici u vrtu, zaboravim na sve ostalo. Životni mi je cilj živjeti od rente, oslobođena od zarađivanja, slobodna za rad. U umjetnosti mi je cilj stvoriti djelo izvanredne ljepote i jednostavnosti, čitljivo na svim razinama, a govorilo bi o neizmjernoj veličini ničega… Osim umjetnosti zanima me dom, zdravlje, povezanost, prijateljstva, mir, blagostanje, umijeće starenja…” Što nažalost nije dočekala.

A njezina umjetnost bila je kao i ona sama, srčana i hrabra, uvijek oslobođena od stilova i trendova; bila je sklona eksperimentiranju: od crteža, keramičkih ploha s enformelskim strukturama, do skulptura u kombiniranim materijalima glina, drvo, željezo, pa i kamen u kojem se bez imalo problema suvereno izražavala, ali o njezinom radu još će se pisati i govoriti.

Puno energije i vremena uložila je u borbu za struku sudjelovanjem u osnivanju HDLU-a Istre, u likovnim akcijama, od Škalina u Kandlerovoj do osnivanja MMC-a Luke. Bila je predsjednica HDLU-a Istre u jednom mandatu i pokazala se kao izuzetno tolerantna osoba, ali i beskompromisna u promicanju prava struke, uvijek spremna na akciju i promjenu na bolje, za sve nas…

Njezinim odlaskom ostaje velika praznina u likovnom životu Pule, Istre, Hrvatske, suvremenoj likovnoj sceni kojoj je pripadala, jer njezine granice nisu određivale ni politike niti svakojaka mišljenja, za nju granice nisu postojale. Ostaje praznina i u recentnom djelovanju u udruzi Krater gdje je uz pedagoški i didaktički rad za opće dobro, ostvarivala i značajne likovne rezultate. Iznimna je svaka njezina skulptura, djelo, oblikovana nagrada, u svemu što je kreirala ostavila bi trag svoje lijepe duše.

Pamtit ću je uvijek s osmjehom, distancom od društvenih bezvezarija kojih se cijelim svojim životom i radom oslobađala… i onda se povukla.

U najtežim trenucima nije željela opterećivati okolinu, svoje kolege i prijatelje, ostala je okružena samo najvjernijima koji su imali pristupa, a mi ostali s tugom smo pratili posljednje trenutke i nadali se čudu, čudu koje se Marinama ne događa, jer ona kao da je u jednom svom životu uspjela kvalitetom i hrabrošću preživjeti puno drugih, možda dužih, ali kakvih?

Ako me može čuti: Marina ti si u i s nama, forever! (Glas Istre)