Mate Kapović: Bog i hrvatski jezik

IIustracija, udžbenik za 5. razred

Dobivam ospice od hrvatskih medija koji pišu (gluposti) o jeziku. U Slobodnoj Dalmaciji su neki dan objavili jednu lektoricu koja govori gluposti*, a RTL drugu. Jer najlakše je za “objašnjenje” pitati svoju kućnu lektoricu – tko će znati više o jeziku od osobâ koje se svakodnevno bave mehaničkim zamjenama nepoćudnih riječi “pravilnima” (misleći da to čini jezik “boljim” i lakše razumljivim) i pobožno slijede imbecilne jezične “savjete” iz jezičnih “savjetnika” (koji su na znanstvenoj razini horoskopâ iz dnevnih novina i gatanja iz listićâ čaja).

Što se tiče pozdrava, lektorica kao autoritet za etimologiju citira pokojnog Ladana. To je još jedan biser. Iako on u javnosti slovi za velikog etimologa, on je zapravo bio leksikograf koji je u nekoć popularnoj TV-emisiji prepričavao etimologije iz etimoloških rječnika, a pritom zapravo uopće nije kužio o čemu se radi. To je lako vidi u njegovoj amaterskoj knjizi, koju se u članku citira, gdje se već po tome kako piše različite jezike i rekonstrukcije vidi da uopće ne razumije materiju.

Uglavnom, Ladan citira suludu “teoriju” da je pozdrav “bok” od nekakvog austrijskog njemačkog, što nema veze s vezom, jer niti ta riječ ima to značenje, niti takav pozdrav u njemačkom postoji, niti se riječ može tako razviti. Da, nažalost ili ne, pozdrav “bok” nema nikakvu hoh, mitlojropejsku, kistihant milostiva etimologiju, nego lijepu staru “seljačku” i hrvatsku (i očitu) etimologiju – od “bog”. Neki su, vidim, u komentarima napisali da je to “katolibanski”, ali bilo to katolibanski ili ne, “bok” nastaje od “bog” (što se, čudna li čuda, znali to Zagrepčani ili ne, još uvijek koristi kao pozdrav van Zagreba). Etimologija je jednostavno takva – isto kao što i riječ “bogat” ima veze s “bog”.

Što se pak tiče samog pozdrava, “bog” je izvorni oblik (skraćeno od starijih “bog s tobom”, “bog daj” i sl.), a “bok” je njegova zagrebačka varijanta s obezvučenjem na kraju riječi. Naime, u Zagrebu su se prije (a starije generacije to još uvijek rade), kao i općenito u kajkavskom, zvučni suglasnici (b, d, g, dž, v, z) obezvučavali u bezvučne parnjake (redom p, t, k, č, f, s) – odatle npr. izgovor kao [zup] za “zub”, [met] za “med”, [krof] za “krov”, [mras] za “mraz” itd. koji se i dalje može čuti u Zagrebu (iako uglavnom od starijih ili konzervativnijih – u jezičnom smislu – govornika) iako puno rjeđe nego prije. No to je obezvučenje ostalo očuvano ipak u nekim riječima – recimo, u riječi “laf” (malo zastarjelom slengizmu) se to čuva jer ljudi to više ne povezuju s “lav”. Isto tako, čuva se u pozdravu “bok” jer ljudi to više ne povezuju semantički (očito, s obzirom da vjeruju u nesuvisle mitlojropejske teorije) s “bog (s tobom)”. (Naravno, u imenici “bog” se danas u Zagrebu, bar kod mlađih, izgovara [g], kao i u svim drugim takvim imenicama.)

Dakle, zaključno. Osnovni (i izvorno književni) oblik je “bog” (koji se nalazi i u udžbeniku). “Bok” je zagrebačka varijanta tog pozdrava, koja, kao i neki drugi zagrebački izrazi (npr. “gumb” i sl.) i oblici (npr. svršeni prezent za budućnost) polako širi i van Zagreba, kao i u standard (iako pritom nailazi i na otpore od onih kojima se to ne sviđa jer ne govore tako) s obzirom da je Hrvatska jako centralizirana pa se sve živo nalazi u Zagrebu (a standard je svojom osnovicom novoštokavski).

Znam da ljudi vole na kraju čuti što je “pravilno”, ali to u jeziku i lingvistici ne postoji. Sve što se normalno u jeziku (u ovoj ili onoj varijanti) upotrebljava je i pravilno. Još jednom, “bog” je izvorni, strogoknjiževni i štokavski oblik, “bok” je zagrebačka (kajkavska) varijanta toga (koja je počela prodirati i u druge krajeve te i u službenu upotrebu). (facebook)
_________
https://www.slobodnadalmacija.hr/…/ovo-su-pogreske-zbog-koj…