Edit Glavurtić: Kraj ljeta na Savi

Foto Sarah Jarrett

Krajem prošlog tjedna razmontirali su konstrukcije besmislene tvorevine zvane “Ljeto na Savi”, u koju je, kako čitam, ulupano 11 milijuna kuna. Na gradilištu je radilo desetak radnika, što je bar dvostruko više od broja ljudi koje sam tamo viđala tijekom ljeta. Ako je itko kompetentan reći kakva je velika svinjarija to “Ljeto na Savi” bilo, onda sam to ja, jer sam na nasipu bila svakodnevno, nekad i dvaput. Ponekad su neki likovi puštali glazbu savskim insektima, žabama i vranama. Subotom uvečer, pred potpuno praznim gledalištem povremeno je svirao bend, ima naš narod savršeno prikladan naziv kome i čemu su svirali, ali ga neću javno napisati, jer imam povjerenja u vaše poznavanje narodnih mudrolija i poslovica. U svakom slučaju, za jedno veliko ništa ulupan je silan novac, a da se o tome nikoga nije pitalo, niti to treba ikome pravdati.

Jutros je savska obala ponovo prazna, samo su kod Mosta slobode ostale još tri smiješne skulpture od slame. Nekakva kamera, ofucana ptičurina obješenih krila i trojanski konj. Jedino on nije sasvim promašen, a ne može se poreći ni određena duhovitost poruke. Agamemnonova vojska ratnom je varkom ušla u grad. Troja je pala, davno. Nismo ni opazili.