Naida Mujkić: FINI MUŠKARCI U POLO MAJICAMA

Fotografija: Ognjen Karabegović

FINI MUŠKARCI U POLO MAJICAMA

Muškarci mi pišu pisma, oduvijek samo muškarci
Koji pišu pisma, ludaci. Pišu mi o tome kako su očajni
Jer ih je život prevario, nekom rat a nekom brat
Šalju mi pjesme u rimi o cvijeću i prolaznosti
Ponekad pišu i o tome kako umiru
Srećem žene stisnute uz nježne muškarce koji
Nose djecu u naručju,
Srećem ih na ulicama, u marketima
Nose teške kese koje im se urezuju u dlanove,
Muškarci koji samo žele krov, auta i kese pune
Hrane, i to je ponekad vrlo tužno dok skreću poglede
Izjutra od svjetlosti do mirisnih dječijih tjemena uz vene
što titraju na sljepočnicama, uz škljocavi prst
Sad sjedim ovdje sama, ali još kradem dijelove
Njihovih života i pravim knjige od svega toga, a oni
Čitaju kad su radni sati spori,
ubacujući vitaminske bomobone u usta
i vrpoljeći se u kožnim stolicama prije nego se pokupe natrag
Nema povratka kući
Kad si užasno mahmuran od kancelarije
Virni i pozdravi, jednu, drugu, goru od prethodne
Sve dok ti ne dotuži i pod uslovom
Da ti nije stalo ni do čega osim da ubiješ vrijeme,
A ionako je jeftinije