O kaznama za sušenje rublja na tiramolu

Šolta, Rijeka, Kolan na Pagu, Mljet, Kaštela, redom mediteranski gradovi i općine, u svojim novim Odlukama o komunalnom redu, donesenima kako bi se uskladili sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu iz prošle godine, unijeli su odredbe o zabrani tiramola, popularnog načina sušenja robe na otvorenom na otocima i obali

Piše: Boba Đuderija

Kako tužno i kako besmisleno. Kao netko tko godinama radi s turistima, znam da te ljude, kad dođu ovdje, najviše privlače oni skoro pa banalni djelići života koji su “nesavršeni”. Oni aspekti života, koji govore o navikama, mentalitetu i našoj svakodnevici. Pokažem im sve divote palače, podruma, katedrale, a oni se najviše naškljocaju kad ih dovedem ispred mreže tiramola na kojima se suši roba. Licem im se razlije osmijeh jer to doživljavaju kao da ste im odgrnuli nacifranu površinu grada i dali im da provire u stvarni život stanovnika. Palača je razglednica, tiramoli su pismo iz davnina. A turisti današnjice sve više traže upravo te, nekomercijalizirane, žive iskrice koje pričaju o živom tkivu grada, o pulsu “običnih”ljudi. Ne znam koliko je danas još opstao, ali onaj turizam kad su pojedine obitelji turista godinama, doslovno godinama dolazile tj. vraćale se u istu kuću na nekom od naših otoka ili malih mista na obali podsjeća da su i turisti samo ljudi i da više od ikakve kulturne baštine kao uspomenu sa sobom ponesu toplinu jednostavne, autentične gostoljubivosti. Poznavala sam te neke iznajmljivače čiji smještaji nisu bili ni 4 ni 5 zvjezdica, ali činjenica da su s gostima podijelili pijat šalše s pomidorama činila je da gost osjeti kao da je bio izložen neviđenom luksuzu i ekskluzivi. Tako su doživljavali i pogled na tiramole – kao ekskluzivu, i ako to glavešinama našeg grada nije jasno, ako misle da su turisti došli ovdje tražiti savršeno ulaštene prizore, pred nama je tužna perspektiva sterilnog, beskrvnog turizma. Vrijedno će se “prepravljati” sve nesavršenosti, smišljati umjetne autentične zabave, i nitko se više neće ni sjećati kako je zabavno bilo brojati mudantice na konopu i kako su upravo te, bezbroj puta fotografirane mudantice bile jedne od najljepših razglednica ovoga grada.