MIRIS PRAZNINE ili Jacques Guerlain

(a propos razgovora s Tinom o odustnom središtu)

Piše: Romano Bolković

Mirisna aura kao praznina oko koje se strukturira simbolički poredak san je oko kojega se organizira roman „Hazarski rečnik“. Pisao sam i o tome već, ovdje, ovako: „Bizantskom caru Teofilu, prema tom izvoru, upućeno je poslanstvo iz Hazarije i jedan od poslanika imao je na tijelu tetoviranu hazarsku povijest. Na jednom o njegovih palčeva bio je prikazan hazarski napad na Kijev 862. godine, ali kako se taj palac stalno gnojio od jedne rane zadobivene u istoj opsadi, slika je bila zamrljana i ostala kao trajna zagonetka, jer u času kada je poslanik bio upućen u Carigrad ta opsada još nije bila ostvarena i trebalo je na nju čekati još ravno dva desetljeća.

Tatoo dakle bilježi događaj koji će uništiti samu tetovažu. Ova refleksivna točka u tekstu stvara petlju uz pomoć koje tijelo koje proizvodi riječ misteriozno biva uvučeno u tekst koji je proizvelo: Riječ tijelom postade! Nalazimo se tu na razmeđu unutarnjeg i vanjskog, pri čemu je ono izvanjsko uvijek zastupljeno u unutarnjosti: riječ je o elementu izjavne strukture koji zastupa sam proces izjavljivanja, čije se značenje podudara s vlastitim aktom izjavljivanja – Lacan bi rekao: riječ je o označitelju bez označenog. O onom elementu koji omogućuje ideološko izvrtanje, da anticipiramo ine motive teksta: izvrtanje koje poput Möbiusove trake preobrće izvanjsko i unutarnje, riječ i tijelo, Duh i Slovo.“

1931. godine francuski pilot Antoine Marie Roger de Saint-Exupéry objavio je svoj drugi roman naslova Vol de Nuit. Roman je postao svjetski bestseller, a ekskluzivno ženski žiri dodijelio mu je prestižnu nagradu Prix Femina. Dvije godine kasnije, osobni Saint-Exov prijatelj, Jacques Guerlain, kao hommage djelu svoga prijatelja, ili u slavu avijacije, za svoj novi parfem preuzima ime romana: Vol de Nuit otada je dio parfemske povijesti, koju danas čuva i Carla Bruni Sarkozy. Roman će na posve ezoteričan način očuvati miris praznine oko koje se sabire simbolička punina.

( Prethodno, dopustite, riješimo usputnu enigmu: često se ne zna tko je dizajnirao slavnu “propelersku bočicu”, briljantan komad Art Decoa koji je prvi puta kombinirao metal i staklo, slaveći stiliziranim radijalnim propelerom fascinaciju tridesetih trijumfom mehanike. Dizajner je Raymond Guerlain, koji je, djelo svjedoči, sasvim ignorirao exuperyevsku poantu tehničke podčinjenosti čovjeku. )

Vratimo se bitnom: Vol de Nuit između ostalih sastojaka sadrži jedan naročit: galbanum. Galbanum je aromatična gumasta smola koju dugujemo izvjesnom perzijskom raslinju, uglavnom imena ferula gummosa. Galbanum spominju i Hipokrat i Plinije: prvi hvali njegova farmacijska svojstva, dok drugi poslovično pretjeruje, tvrdeći da je samo touch galbanunuma pomiješanog s uljem medvjeđeg dlana dostatan da ubije zmiju. Ipak, bio lijek ili otrov, galbanum je i danas, u Chanelu No.19, ili u pradavna vremena, bio jednako dragocjen parfemski sastojak. Galbanum je, naime, jedan od četiri mirisa Ketoreta koje spominje Izlazak 30,34-38: “Još zapovjedi Gospod Mojsiju: Uzmi sebi mirisa, naime stakte, kadionih školjki, galbana, mirisnih trava i čista tamjana, sve u jednakim dijelovima. I od toga napravi kad, miris, kakav pravi pomastar, posoljen, čist, za svetu uporabu, Jedan dio od toga istucaj posve sitno i stavi nešto od toga pred kovčeg zakona u Šatora sastanka, gdje ću ti se objavljivati; to vam ima vrijediti kao presveto. Sličnoga kada, kakav imaš napraviti, ne smijete sebi praviti, taj vam ima biti kao posvećen Gospodu. Ako bi tko sebi napravio sličan, da se naslađuje njegovim mirisom, ima se istrijebiti iz naroda svojega.”

Spomenuta četiri sastojka koja pobraja knjiga Izlaska nose nazive stacte (נָטָף nataf), što znači kap, onycha (שְׁחֵלֶת shekheleth) kojoj je izvor pojam što označava lavlju riku, galbanum (חֶלְבְּנָה khelbanah) i čisti tamjan (לְבוֹנָה זָךְ levonah zach), što na hebrejskom označava bjelinu. Naravno, studenti Kabale nisu propustili ustanoviti vezu sastojaka Ketoreta i Sefirota: balzama i Ketera, onihe i Yesoda, galbanuma i Malkuta, čistog tamjana i Ohr Makifa, mirte i Heseda, sene i Geburaha, narda i Tifareta, šafrana i Necača, costusa i Čokmaha, barka i Binaha, cimeta i Hoda.

Što je Ketoret? Ketoret je transliteracije hebrejske riječi קטרת koju možemo prevesti kao miris. Sama riječ, tvrdi jedan suvremeni rabin, označava vezivanje. Ta povezanost neophodna je da bi se proizvelo tijelo Mesije.

Ketoret je supstanca povezana s molitvom, užitkom i zaštitom. Hasidi će kazati da je ketoret apogej ljudskog nastojanja da dođe u blizinu Boga: događaj koji u vezu dovodi najsvetiji dan u godini, najsvetije ljudsko biće na Zemlji i najsvetije mjesto u univerzumu: na Yom Kippur kohen gadol (vrhovni svećenik) ulazi u najunutarnjiju odaju Svetoga Hrama u Jeruzalemu, Svetinju nad Svetinjama, da ponudi Ketoret Bogu. To darivanje Ketoreta najprestižniji je čin i najsvetija dužnost u Hramu. Unutar hrama stoji oltar od akacije prekriven zlatom; ponad njega pali se Ketoret, miris sačinjen od 11 različitih začina. Imena su im striktno popisana u Traktatu Keritot, folio 6a, Talmuda Bavli. Jedno od izvanjskih značenja Ketoreta jest i pokajanje. Simbolika mu je složenija, svjedoči to i uvodna napomena o jedinstvu. A part od misitke Ketoreta, jedna mi je napomena Keritota 6b posebno privukla pažnju: ona koja veli da niti jedna javna svetkovina koja ne uključuje grešnike Izraela i nije svetkovina. Kongregacija nije potpuna bez nekoga tko je posrnuo i tko se mora uzdići kroz pokajanje. Kongregacija, to je Ketoret, posrnuli, to je galbanum! Kao što je galbanum neophodan da svim uključenim sastojcima dade i omogući puninu izvornoga mirisa, tako je i zajednica manjkava bez onoga tko reprezentira zlo koje transformacijom može biti reelevirano do svog svetog izvora.

Kakva nevjerojatna pomisao o galbanumu! Kad bih bio bezobrazan rekao bih – galbanum kao point de capiton, prošivni bod. Budući da sam pristojan, kazat ću: objet petit a, praznina u središtu simboličkog poretka.