Europa u sučevoj nadoknadi

Mlada pionirka, Rusija 1934, fotografija: Ivan Shagin

Davor Bernardić pobjednik je ovih izbora iako je u sučevoj nadoknadi prilikom prebrojavanja glasova SDP dobio četvrti mandat u EU parlamentu i izjednačio se s HDZ-om po broju zastupnika!

Piše: Branko Mijić, (Novi list)
Bernardić je slavodobitnik, jer nitko nije očekivao da će stranka koja se dvije godine uglavnom bavila samom sobom opstati na političkom tržištu, a kamo li po broju EU zastupnika nadmašiti listu Zorana Milanovića iz 2014. godine. Iako je SDP dobio manje glasova od HDZ-a, Bernardić je na ovaj način zadao težak udarac Andreju Plenkoviću i njegovom favoritu Karlu Resslerukoji je po broju preferencijalnih glasova tek četvrti od svih kandidata. Uz to SDP je pobijedio u svim velikim hrvatskim gradovima! Aktualnom premijeru i predsjedniku HDZ-a dodatni udarac zadali su i Suverenisti Ruže Tomašić koji su očigledno pokupili sve glasove krajnje desnice i nezadovoljnih Plenkovićevom politikom postavši trećom opcijom. Uz to, u sinergiji s Neovisnima za Hrvatsku i Nezavisnom listom Marijane Petir, imali bi 16-17 posto glasova, što će im biti velika odskočna daska za predsjedničke izbore, kao i dobra najava za parlamentarne sljedeće godine.
Poput suca Johna Deeda u istoimenom TV serijalu uletio je Mislav Kolakušić na hrvatsku političku scenu i dijeleći šamar desno, šamar lijevo uspio u svom prvom pokušaju uvjeriti dobar dio biračkog tijela da je upravo on taj, buntovni i nekonformistički sudac, koji će ih povesti u beskompromisnu borbu protiv korupcije i dovesti do pravde.

Bez stranačke infrastrukture i izdašnih sredstava financiranja, Kolakušić se pokazao umiješnim u korištenju društvenih mreža i izravnom komuniciranju sa svojim biračima koji ovako veliko povjerenje koje su mu dali nisu ničim pokazivali u standardnim ispitivanjima javnog mnijenja. Bilo kako bilo, Mislav Kolakušić i njegova Nezavisna lista najveće su ugodno iznenađenje ovih europskih parlamentarnih izbora, ali tek moraju pokazati da neće završiti kao Orah nakon prošlih.
U stvari, nitko se ni ne može proglasiti i osjećati pobjednikom, jer Hrvatska je s tridesetak posto izlaznosti biračkog tijela ostala na samom dnu 28 europskih zemalja čiji su građani pohrlili na birališta, najviše u posljednjih 20 godina, od 60 i više posto u Njemačkoj, do prosječno 51 posto na razini EU-a.
SDP se konsolidirao nakon konstantnih unutarnjih trzavica, zahvaljujući proklamiranoj pomirbi kojom je Davor Bernardić vratio Ivu Josipovića a na listu Mirelu Holly, ili zbog odanosti stranačkih simpatizera crvenom logu i socijaldemokraciji, svejedno. Bernardić od svih predsjednika može jedini dići ruke u zrak, te sada ima bjanko mandat za nastavak politike detanta. Više mu nitko u stranci ne može zamjeriti odluči li se na predsjedničkim izborima za Zorana Milanovića kao zajedničkog kandidata oporbe, ali sada ima i drugu otvorenu mogućnost u Toninu Piculi koji je nosio ovu listu i postigao neočekivano dobar rezultat.
Nezadovoljnih je puno više, prije svih razočarao je Most čija oštra retorika spram HDZ-a i satelita nije urodila plodom pokazavši da im birači još uvijek nisu oprostili sudjelovanje u dvije HDZ-ove vlade. I njima i Živom zidu Kolakušić je pokupio veliki broj birača, pokazujući kako se nedosljednost i neuvjerljivost u politici brzo kažnjava. Amsterdamska koalicija visila je do posljednjeg trenutka za taj jedan mandat, ali IDS je uspio nastaviti svoju europsku misiju jer će nakon Jakovčića u EU parlamentu imati Valtera Flegu. Za HNS i stranku Milana Bandića ovo su bile karmine, a Dalija Orešković uvjerila se da pristojnost nije ono što se u Hrvatskoj cijeni, dopustivši da joj Kolakušić agresivnošću odnese onaj dio neodlučnih birača iako je i njezin imageborca protiv korupcije neupitan.
Na kraju, valja se upitati hoće li nakon ovih izbora Hrvatska biti europskija nego jučer? Neće. Europa stanuje u Bruxellesu i Strasbourgu, ali europejstvo se gradi i pokazuje u vlastitoj kući.