Stefan Simić: NIJE NI ČUDO ŠTO SI SAM

NIJE NI ČUDO ŠTO SI SAM

Kada radije šetaš obalom reke i sporednim ulicama nego glavnom
Pre sa psom nego sa čovekom
Pre sa svojim mislima nego tuđim

Nije ni čudo što si sam

Kada radije odlaziš nego se vraćaš
Kada radije gledaš knjige nego ljude
Kada se više baviš teskobom nego srećom

Nije ni čudo što si sam

Kada češće vidiš laž nego istinu
Kada ti od vere u nešto ostanu samo nevere
A od prijatelja samo bivša prijateljstva

Nije ni čudo što si sam

Kada znaš samo za nesrećne parove
A i u srećnim vidiš buduće rastavljene

Nije ni čudo što si sam

Zato što još samo sebe možeš da podneseš

Drugi su ti teški, drugi su ti naporni

A možda si ti takav postao

Nije ni čudo što si sam

Jedino samoća može sve da istrpi
Zato što ne mora drugima ništa da se objašnjava

Samo požuri korak, skrene pogled i gotovo

Pas sve razume
Tišina sve razume
Knjige
Sporedne ulice
Daleka mesta i gradovi

Jedino drugi ne razumeju
Posebno oni koji treba da budu oko nas
Uz nas

Nije ni čudo što si sam
Nije ni čudo
Nije

Što imaš samo sebe

A ponekad
Ni to