Zlatko Gall: O SPLITSKOJ RIVI I KOLEKTIVNOJ KRIVNJI

Nemojmo se lagati: “eksces” u Splitu nije ni prvi ni zadnji u “tolerantnom gradu”. U gradu koji je desetljećima “tolerantan” za ustašofile, grafite pune mržnje, srušene spomenike antifišistima… Gradu koji žmiri na ZDS i skandalozne likove poput onog hosovca s hitlerovskim brčićima te agresivnost i divljaštvo kao model ponašanja prema drugima i drugačijima.

Nemojmo se lagati: Split nije nikakva iznimka niti u Hrvatskoj niti u regiji. Nasilje je sveprisutno a rasizam, homofobija, šovinizam…”samo” alibi; zloćudni izgovor.

Nemojmo se lagati: svi koji prozivaju Split da se ispriča, da se srami i “crveni” isti su kao i divljaci koji su napali srpske vaterpoliste. Naime i oni zazivaju kolektivnu krivnju. Onu istu zavičajnu, nacionalnu i kakvu li već ne odgovornost za čin pojedinca; “odgovornost” iliti “krivnju” u ime koje su trojica vaterpolista napadnuti u Splitu. Zašto? Pored ostalog jer je na njih projicirana krivnja za četnička zlodjela, za divljanje Delija, za Dačićev i Vučićev govor mržnje; za nedjela za koja su- eto – “odgovorni” samo zbog krvnih zrnaca ili klupskog dresa. Te krivi baš onoliko koliko i ja za nasilje na Rivi.

Nemojmo se lagati: jebe mi se za turizam. Uostalom nasilje na Rivi neće ni jednog turistu odvući od Splita baš kao što ni brutalna ubojstva emigranata neće nikoga odvratiti od talijanskih ili francuskih destinacija a Vučić i Dačić hrvatske partijanere od Beograda. Jebe mi se i za “narušeni ugled Hrvatske” jer njega su odavno narušili “ušati U”, razni biskupi što rigaju mržnju s oltara, ratni zločinci koje se slavi kao heroje…

Nemojmo se lagati: ljudskog šljama i ološa je bilo i biti će svuda no ono što nas mora užasnuti je što s takvim šljamom moramo dijeliti i grad i državu u kojoj živimo. Kao taoci i njih i svih naših nametnutih kolektivnih “krivnji”.

There is one comment

Komentari su isključeni.