Božićnica

Piše: Slađana Bukovac

Postoji ta jeza zadovoljstva, kad ljudi unutar nekakve tvrtke čuju da bi mogli dobiti 1000 kuna božićnice. Odjednom sve osim tih 1000 kuna prestaje biti važno, krajnje motivirano se raspituju, izrazito su zainteresirani. To, 140 eura, kao da je nekakvo trajnje rješenje, koje poništava svaku moguću logiku.

Gotovo da proizvodi kolektivni orgazam, pouzdano osigurava sreću predstojeće sezone. U međuvremenu, vlada diktatura, cenzura, otkazi. Sve ono što će dugoročno, ili srednjeročno, uništiti tu tvrtku, taj izvor primanja. Ali taj trenutačni orgazam, 1000 kuna, strahovita jeftinoća dobrog raspoloženja, to je alfa i omega, krajnji domet bilo kakve kritike. Danas, sutra, tu poziciju trebat će braniti od propasti, suzdržavati se od prekomjerne kritike. Unutar parametra od 140 eura, trebat će pokazati milost za odsustvo reakcije, i savjesti. Unutar nečeg što je gotovo matematički nemoguće, poluprazne potrošačke košarice, valjat će dokazivati da je postojala kompetentnost, ozbiljnost, elementarno poštenje. U međuvremenu, potplaćeni ljudi raduju se novčanicama, posve mahnito, kao da padaju ravno s neba.

To je ta apokalipsa, korupcija, uvjerenost da će 1000 kuna sve promijeniti, da je dovoljno da se nastave događati takva iracionalna čuda.