Ana Knifer: Vukovar u fragmentu pobjede ljudskosti

Fotografija: Mladen Pikulić

Nikada nisam ništa napisala o Vukovaru, nisam se osjećala pozvanom, nisam smatrala da je u redu da o tome pišem. U trenutku opsade i pada Vukovara bila sam u Francuskoj, imala sam 18 godina i koliko se sjećam tada nismo imali televizor.
Znala sam tko je i kakav je Milošević. Znala sam tko je Tuđman i ni u jednom me trenutku nije zaveo. Čuli smo prijetnje iz Beograda, do nas su iz Osijeka dolazile vijesti o Glavašu i Merčepu, ali do zadnjega časa, priznajem, bila sam u zabludi misleći da JNA neće stati uz Miloševićeva. Bila sam još djete iako su moji vršnjaci tada već sudjelovali u privatizaciji, bila sam nezrela da bi sagledala širu sliku, nadala sam se da će vojska spriječiti sukob. Moj djed, oličenje poštenja i pravednosti, koji je u vojnu školu krenuo još u vrijeme Austrougarske, potom bio vojnik stare Jugoslavije pa partizan, mirovinu je dočekao u JNA. Mislila sam da je tamo bilo puno takvih, časnih ljudi, koji ne bi pucali na djecu, tjerali ljude iz domova, palili i iživljavali se.
A onda sam vidjela snimku Vukovara na vijestima. Jutarnjim smo vlakom stigli u Rennes na tatinu izložbu. Otišli smo u tipičnu bretonsku kavanu gdje se prije doručka pije calvados. U dnu zadimljene prostorije bio je televizor. Mastrich je bio glavna vijest, spremao se nacionalni referendum za pristupanje Europskoj uniji, a onda, onda Vukovar. Spustila se zavjesa. Dok se stvarala Europa, na njezinom se rubu u krvi i ruševinama raspadala Jugoslavija.
Od tada, na svaku godišnjicu skupljam fragmente, pratim analogiju zla, užasavam se nad porazom ljudskosti.
Obično to krene snimkom razorenog grada. U tih 87 dana mora da se nad Vukovarom skupilo sve zlo ovoga svijeta, bas kao i iznad Auschwitza i Jasenovca ili Čilea u doba Pinocheta, kasnije Srebrenice ili bilo kojim mjestom gdje neljudi ljudima oduzimaju sve ljudsko.
Pa onda spoznaja o pretposljednjem činu. Nemilosrdnom činu izdaje, prije posljednjeg, pokolja na Ovčari.
Onda se kao epilog pojavljuje fotografija četnika sa sinom. Psihopata koji je nakon svega, u Vukovar doveo sina da fotografskim aparatom ovjekovječi stravično zlo. Ne čini me mirnijiom podatak da su obojica mrtvi.
Tražim među fragmentima pobjedu ljudskosti. Novi nastavak s hepiendom kao u američkim filmovima.
Očekujem katarzu. Kada će zločini javno i iskreno biti osuđeni. Svi zločini, bilo koje strane. Kada će predstavnici svih strana zajedno odavati počast žrtvama. Kada se društvenim mrežama neće širiti mržnja i prijetnje, a nacionalnim medijima u najboljem slučaju prešućivanje činjenica. Ukratko, kada luđaci budu u ludnicama, a zločinci u zatvorima.
Utješno bi bilo vidjeti obnovljeni grad sa sretnim stanovnicima i živjeti u sadašnjosti.

Oglasi