Fotografija: Iva Gruden Zdunić (Facebook)
Piše: Marijan Grakalić
Naš grad su naši drugovi i sretni smo zbog toga. Sretni smo jer smo mnogo puta zajedno čekali zoru, jer smo često popodne mogli besposličariti u Blatu ili Zvečki, jer nikad nismo bili sjene tuđe niti bilo čije, bili smo svoji i dovoljni sebi i svojima. A Mance je umro danas, na obronku poetike svih ulica našeg grada, u zemlji rijetkih legendi pod velikim herojskim spomenikom naše mladosti, naših doživljaja, naših pjesama, naše muzike, umro je naš Mance dio svih nas i cijele generacije osamdesetih, one što je stvarala i zbog čije stvarnosti još uopće ima smisla biti svojim i živjeti, pisati, pjevati, svirati i znati što je to. S Manecom smo, eto, pomalo umrli i svi mi koji smo ga znali, voljeli, koji smo bili drugovi i koji smo bili grad koji nas je volio.
Dragi, sad suton ti pazi na leđa, i ne brini za krivudavu traku što je ostavljaš na zemlji, posvetiti će je već neko novo derle, ako bude sreće, kad se sjeti na te, na nas i kad gledajući tvoju sliku i upita: što je, tko je, zašto je? Reći ću mu da dotakne neku djevojku, da poleti iznad trave u parku i pjeva samo mjesečini, da pjeva do zore, i pleše uspravno gore na Griču i ne propusti niti jedan dobar tulum ili svirku, i da uvijek, baš uvijek uživa u ljubavi.
Naše ulice i stube sad postaju sve više besmislene, zahtijevaju sve manje truda i sve je na njima manje sna, sve je manje ljudi kakav si bio, ljudi kojima je srce bilo jedini zaklon u životu. A samo to je nezaboravno, istinski vrijedno.
Prođu godine, obnovi se asfalt, prođu i krčmari, promijeni se geografija grada, popije se pokoja rakija u rujnu svake godine, žene, neke, prestanu pušiti, neke ostare nepomične kakve su od početka i bile, a grad skriva svoje sjene od kamenih naglasaka, a onda plava magla predvečer obuhvati onog tko luta ulicom jer ne mari ni za kakav životni plan. Odnese ga dalje, bez plana, po vječnoj stazi Zagreba i njegovih urbanih heroja, originala i legendi.
Tuga uzi obzorja jer nećeš proći Mlinskim stubama nikad više, nećemo hvatati krive pute niti uvečer šutjeti uz pivo i muziku. Bit ćeš živ u sjećanju dok i mi budemo živi. Zbogom veliko srce grada, zbogom Mance.
radio gornji grad 
