Traktat o mentalitetu pobjednika

Piše: Romano Bolković

Čitam ove usoptale tekstove ljubitelja Hrvatske i svih hrvatskih uspjeha o karakteru naših igrača koji su se vraćali i kad su gubili, itd.itd., i svi do jednoga su fašizoidni:

postuliraju mentalnu i voljnu insuficijenciju naroda Balkana.

Nije to prvi put. Bard takve misli, neću mu ni ime spomenuti jer je zaborav najbolja sudbina koja ga može snaći, kazao je prije par godina da su Hrvati biološki nesposobni za državu.

Hrvati su se dakle nogometaši enormne duševne snage i odgovornosti koja ih je vadila iz gubitničkih situacija usprkos svom balkanskom menatlitetu. Te vrline su stekli igrajući izvan ovoga podneblja. Jasno, već kreten uočava da je teza takva kakva jest: kretenska, jer ili su te vrline balkanske, ergo endemiče, upisane u gene kamene, ili su stečene, dakle ne prirođene nego društveno posredovane, usvojene. Nema veze, to je komplicirano za budale koje sada recikliraju takve teze, jer njima je ioako jedan cilj pred očima: diskvalificirati Hrvate ovako ili onako, čak i kad ih se prividno hvali, ali moram, u obranu naroda i narodnosti Balkana, kazati i ovo:

– je li srpska košarkaška repka psiholabilna i gubitničkog mentaliteta?
– je li Ivica Kostelić naučio biti pobjednik odmaknuvši se od pogubog utjecaja ovih krajeva?
– je li Janica, unatoč svim ozljedama, to naučila također po skijalištima Europe?
– jesu li igrači albanskog porijekla koji igraju za Švicarsku taj mentalitet usvojii hraneći se Tobleroneom?
– je li genije Novak Đoković takav kakav jest jer osvaja uglavnom turnire rasute po svim kontinentima svijeta a ne po Umagu i Nišu?
– je li Ivanišević osvojio onaj Wimbledon jer je u međuvremenu otišao na privremeni rad u Njemačku?
etc.

Je li to dakle razlog uspjeha sporataša BALKANA?

Nevjerojatno je kako epizodističke nule, ljudi za koje nikada nismo čuli, olako plasiraju ovakve teze, a kada bismo pitali:
– Čuj, a kak znaš, ti, koji nikada ništa u svome životu ni ovdje ni nigdje drugdje nisi postigao?, teško da bismo dobili odgovor osim grgljanja i rutiniranih psovki krda, jer takvi uvijek imaju iza sebe krdo.

I u tom krdu je riješenje problema: svi ovi ljudi o kojima govorimo, igrali oni u timu, bavili se dakle ekipnim sportovima, ili individualnim, upravo su to – snažene osobnosti.

Luka koji puca elver nakon što je zapucao pobjedu, ima tako čvrstu psihu ne zato jer špana u Realu, nego zato jer se do Reala probijao od onog kamena na kojemu je čuvao koze. Ronaldo koji prelazi u Juventus govori o tome, samo neuspješni, rođeni-da-umru imbecili to ne mogu čuti: on ističe kako je zahvalan klubu koji će mu omogućiti u godinama u kojima njegovi vršnjaci odlaze u Katar ili Kinu da se dokaže svojim RADOM, da napreduje.

Tko ima pravo kazati da to nije mentalitet ovdašnjih ljudi? To nije mentalitet Dražena Petrovića, koji je još u Šibenci ostajao poslije treninga dodatno sat vremena pucajući na koš? To nije mentalitet Jugoplastike ili CIbone, europskih prvaka? Crvene zvezde, svjetskog prvaka?

Tko to ima pravo Hrvate ili Srbe nazivati psiholabilnim nacijama koje tek u bijelom svijetu postanu radišni – kakav odvratan stereotip! – uz sve uspjehe koji nikako nisu samo sportski: samo apsolutne neznalice i ignoranti zanemarit će uspjeh nebrojenih ljudi ovih krajeva: ja recimo ne znam ama baš nikog u mome naraštaju tko se poduzeo nečega vani a da je bio iole nadaren pa da nije uspio, od SAD-a do Europe.

Hrvatska nogometna reprezentacija je druga na svijetu upravo zbog ovdašnjeg mentaliteta: onog mentaliteta koji je Divca nagonio da u finalu Karlu Maloneu skori iščupa ruku iz ramena, na njegovo sveopće čuđenje.

Dražen mi je kazao privatno, pa sam Petrovića pitao to i u emisiji, kako je to bilo kad mu je Jordan nakon prve trice rekao da mu je to zadnji koš na utakmici. Odgovorio mu je:

– Sljedeća ti ide između ušiju!

E, to se ne da naučiti u Realu, u kojemu je dva puta dao 62 koša u europskom ligaškom natjecanju.

Možda se to uopće ne da naučiti.

Možda je to mentalitet pobjednika.

A on je univerzalan, od Brazila do Afrike, od Hrvatske do Finske, od Srbije do Kine.

Nesnosno je pratiti tu maloumnost, bijedu, čemer i odvratan rasizam, nacionalizam i recimo tu famoznu riječ: tu fašizoidnost osporavatelja hrvatskog u hrvatskom uspjehu. No, izdržat ćemo: takav je ovdašnji mentalitet.

Oglasi