Predrag Finci: Jadi mladog mladića

Jadi mladog mladića

Bio tako jednom davno neki mladić mislim da se zvao Aljoša ili neko slično ime iz tih krajeva. Jedne noći plesao s jednom, veća od njega, argentinski tango s njom plesao. Kada je spustio (što protokol plesa zahtijeva) do poda, prepade se, neću je moći vratiti nazad. Ona sama od sebe to učini, laka, kao leptirica. Poslije završili u krevetu. To je suština argentinskog tanga, pomislio mladi mladić.

Ujutro ona hodala gola po sobi, smješkala se, mladom mladiću bilo drago, jedva čekao da se približi, mislio i njoj je tako. Poslije saznao da se ona često smješka, uvijek nevina, pa mu nije bilo lako.

U podne ona otišla. Ruka joj ostala na jastuku. Ne zna navečer mladić što je s onom kojoj ruka pripada, ni gdje je, ni što je, ni je li ili nije, samo ruka koju dodirne, a ona još meka i topla.

Sutra je tražio, našao, ona rekla „ne“, „zaboravi“, „ne gnjavi“, a mladi mladić nikako da shvati, nikako da se okrene, kaput, pa u svijet, još nešto pitao, nekoliko puta, gnjavi, ne prestaje, kao da tu ima objašnjenja.

Na kraju otišao do starca, zvao se Zosima ili neko slično ime iz tih krajeva, pitao ga što je ljubav, ovaj mu reče pojma nema, mogao bi o tome što je istina i o drugim ozbiljnim stvarima, ama to sirotog mladića ne zanima, nego on u birtiju, naručio rakija, ali mu tu noć ni ona, iako žestoka, narodna, nikako ne prija, dodiruje ga ruka koja je otišla.

Oglasi