Bob Dylan: ZVONA SLOBODE 

Zvona Slobode

Daleko između sutona na izdisaju i isprekidanih otkucaja ponoći
Sklonili smo se u hodnik, dok je grmljavina odzvanjala
A veličanstvene munje svojim sjenama ispunjale te zvukove
Stvarajući dojam da to zvona slobode bliješte
Osvjetljavajući ratnike čija snaga nije u ratovanju
Osvjetljavajući izbjeglice na nenaoružanoj cesti bijega
I svakog pojedinog vojnika gubitnika u noći
Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte

U gradu, toj usijanoj talionici, iznenada smo postali očevici
Krijući lica dok su se zidovi oko nas stezali
A odjek svadbenih zvona prije vjetra i kiše
Gubio u odjecima munje
Tugujući zbog odmetnika, tugujući zbog osobenjaka
Tugujući zbog nesretnika, napuštenih i ostavljenih
Tugujući zbog izopćenika koji neprestano gore na lomači
Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte

U ludoj mističnoj tuči ošrih zrna grada
Nebom su se prolamale ogoljene pjesme čuđenja
Pa je zvonjavu crkvenih zvona vjetar odnio daleko
Ostavljajući jedino zvonjavu munja i gmljavine
Zvoneći zbog plemenitih, zvoneći zbog dobrohotnih
Zvoneći zbog čuvarâ i zaštitnikâ duše
I zbog slikara poštenjaka koji zaostaje za svojim vremenom
Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte

Kroz divlju katedralu večeri kiša je ispredala priče
Za siromašne bezimene i obespravljene
Tugujući zbog govornika koji nemaju gdje iznijeti svoje misli
I svih onih koji se nalaze u bezizlaznim situacijama
Tugujući zbog gluhih i slijepih, tugujući zbog nijemih
Tugujući zbog zlostavljane, ostavljene majke, ružno oslovljene prostitutke
I zbog sitnog kriminalca koji je prevaren i progonjen
Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte

Premda je čak i bijeli zastor od oblaka u daljini bljesnuo
A sveprožimajuća hipnotizirajuća magla polako se razilazila
Električna svjetlost i dalje se zabijala poput strijela, osvjetljavajući jedino one
Koji su osuđeni na lutanje ili im nije dopušteno da lutaju
Tugujući zbog onih koji traže, na njihovu nijemom traženom putu

I zbog samotnih srca ljubavnika s odveć osobnom pričom
I zbog svake bezazelne, nježne duše pogrešno strpane u zatvor
Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte

Sa zvijezdama u očima i smijući se sjećam se kako su nas uhvatili
U klopku u kojoj se vrijeme ne računa i u kojoj su objesili osumnjičene
Dok smo po posljednji put slušali i zadnji put promatrali
Zadivljeni i pomireni sa sudbinom dok zvonjava nije utihnula
Tugujući zbog onih koji trpe bol i čije se rane ne mogu izliječiti
Zbog bezbroja zbunjenih, optuženih, zlostavljanih, drogiranih
i onih kojima je još gore
I zbog svake frustrirane osobe u golemom velikom svemiru
Dok smo mi gledali u zvona slobode što bliješte

Prevod Vojo Šindolić

Oglasi