Ivanka Blažević Kiš: Pod ravnom kišom

Pod ravnom kišom

Sve će se izravnati jednoga dana
pod ravnom kišom.
I mladi pjesnik s morbidnim pjesmama.
I groteskna pjesnikinja s kraja ulice koju vreba
egzistencijalni usud.
I moja sporost žive lutke u recepciji
njihove osobnosti.
I česte svečanosti.
Je li to važno?

Pjesme se kružno prelijevaju
u kameleonske misli.
Naviru bezobrazno.
Prilično je hladna večer
pod neonskim osvjetljenjem.
Otvaram šaku. Popuštam.
Na sjenu moje usne doleti veliki list.
Pokrivam vrtnog patuljka koji me
zazove imenom.
Strano mi je jer ga dugo nisam čula.
Postajem svjesna svog prepunog srca
gdje i nepozvano ulazi.
I to da sam se slučajno rodila.
Kako ću preuzeti kontrolu nad svim?
Sve će se to izravnati, šapne patuljak.

Sa svim kasnim.
Tako ću možda prevariti smrt.
Dok ja njegujem univerzalno,
osoba blizu mene mijenja fokus
na nekog drugog.
Malo kasniš, sasvim mi je slučajno
rekao muškarac u pretrpanom tramvaju.
Ima pravo.
Moje srce kasni.

Moram požuriti.
Kružnica se zatvara
kaotičnim pjesmama
onog mladog pjesnika
i one pjesnikinje s kraja ulice.
Nosim ih u sebi kao guste freske.
Sve će se izravnati jednog dana,
prekriti staklenom sjetom,
lišćem i lošim fotografijama
pod ravnom kišom
nad našim
zaboravljenim preokupacijama.

Oglasi