Sipino crnilo, zvijezda i pičkin dim

Piše: Zlatko GALL

Sjećate li se bizarnog loga za zagrebačku Univerzijadu? Koji je, da ne bi imao proskribirano U, imao stilizirani Y. Kao Yugoslavia. Ili, svih onih krivičnih prijava za luzere koji su zaboravili da svaka šahovnica mora imati (kao i Hajdukov neslužbni grb iz 1971. na kojem je umjesto centralnog crvenog kvadratića bila mala crvena zvijezda) „socijalistička obilježja“, na škrlake vezivali trobojnicu bez zvijezde a „Marjane Marjane“ pjevali „uz još jedno slovo, ime Isusovo“. Bila su to „olovna vremena“. Vremena partijskog jednoumlja koja bi sada – da je po ljutim desničarima ili kolumnistima kojima je obraz debel kao šjola – trebalo zamijeniti doba bezumlja. I bezumnih ili maloumnih poteza. Poput apsolutne zabrane korištenja i crvene zvijezde petokrake. Što bi iz javne uporabe i s polica supermarketa i kvartovskih dućana hitno izbacilo i famozno Heinekovo pivo okićeno crvenom zvijezdom. Ne bi bili jedini. Po kratkom bi se postupku uz dosljednju primjenu potencijalnog zakona o zabrani petokrake presudilo mnogim brendovima. Unatoč onom „naci“ u naslovu nestao bi i Martinazzi Classic Bitter s upadljivom crvenom zvijezdom na etiketi, voda St.Pelegrini, proizvodi američkog naftnog diva Texaco, pivo proizvedeno u Star Hill Brewery, vrećice s logom znamenite newyorške robne kuće Macy’s, dresovi francuskog kluba Red Star iz Saint-Ouena, etikete ili logotipovi kompanija poput proizvođača kvasca Red Star, Red Star Bioproducts, servisa Red Star Express… A kad već krene zašto ne i Star Wars, tenisice All-Stars te, naravno, ulja, majoneze i margarini domaće Zvijezde. Koju, unatoč promjenama logotipa, još uvijek pamtimo po žarko crvenoj petokraci upisanoj u žuti krug. Svaki fan grupe Clash, Rage Against Machine, Manua Chaoa, R.E.M., Smashing Pumpkins… i još mnogih drugih izvođača čiji je „merchandaizing“ koristio petokraku, morao bi „pročistiti“ garderobu pa se hitno riješiti omiljenih majica i bedževa s crvenom zbijezdom. Jer, kad smo se eto već morali odreći ušatog U i Crne legije, zašto ne bi – kao u onom vicu kad jeka na javku „fašisti“ i „komunisti“ odgovara „isti“ – iz javnog života potpuno prognali i crvenu zvijezdu. Kao simbol totalitarnog zla i naopaka, kao znamen pod kojim se ubijalo na Bleiburgu, u Vukovaru, Škabrnji… Ili, barem, nahebalo zbog alkohola i visokog kolesterola.
U svjetlu silnih rasprava o „pravorijeku“ kojeg se nakon godinu dana domislilo Plenkovićevo Povjerenstvo za suočavanje prošlošću te poput sipe pustilo crnilo idealno za nastavak lova u mutnome i skretanje pažnje sa svih krucijalnih problema s kojima se suočavaju nevoljnici koji još žive u nefunkcionalnoj državi, tek kao usputna notica ili bizarnost, prošla je vijest o novom Erdoganovom higijeničarskom potezu. Točnije, o izbacivanju dvjestotinjak popularnih pjesama iz etera budući da, kako veli turski Otac nacije, neprimjereno slave ljubav i alkohol. Turski tata-mata Turk dobro zna što radi. Istina, znajući za stanje u temeljito pročišćenim turskim medijima teško da će cenzorski potez raspaliti mase i skrenuti pažnju s Erdoganovih vojnih operacija u Kurdistanu ili Siriji no svakako će velikoj naciji još jednom pokazati u koga su škare, metar i sukno.
Slijedom poučka našeg dragog turskog prijatelja čije bi cenzorske metode nesumnjivo prihvatile naše katolibanske udruge sklone srednjevjekovnoj „moralci“ i ćurodređu, uz zabranu ili barem sotonizaciju crvene zvijezde kojom bi se stavila „točka na U“ (da citiram naslov knjige Viktora Ivančića) u izjednačavanju totalitarnih „izama“, moglo bi se baš lijepo krenuti sa uklanjanjem i drugih nepoćudnosti iz hrvatskog javnog života. Uostalom, u slučaju nekih kazališnih plakata, poziva na pretplatu HNK-a, uklanjanja filmova s programa navodno javne televizije ili pomicanja termina kazališnih predstava, već se stekla zavidna praksa.
Pokazuje to i novi svijetli primjer iz Osijeka. Iz srca Slavonije u kojoj, valjda, nema nikakvih životno važnih problema pa se, u trenucima opuštanja uz kulen i gemišt u institucijama bave – ispričavam se na izrazu – pizdarijama. Saznali smo tako da je zbog fotografije postavljene na izložbi u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti muzejski savjet – vele mediji – dao nogu aktualnoj ravnateljici muzeja Jasminki Mesarić. Ona je naime na izložbu pripustila fotografiju poetičnog naziva „Pičkin dim“. Otkaz manje-više no zaključak članova Muzejskog vijeća kao da je napisao sam Erdogan. Ili Ilčić i Markićka dvoručno.
„Nitko autorima ne osporava autorstvo”, kaže se u mišljenju Muzejskog vijeća, ”niti ograničava slobodu umjetničkog izražavanja, međutim svakako su Muzej kao javna ustanova koja je ustupila svoj izložbeni prostor, a time i njegova ravnateljica, trebali povesti računa o tome da je predmetna izložba postavljena u vrijeme Adventa, kao i da su pojedini izložbeni radovi vrlo provokativni, te da bi kao takvi mogli povrijediti nečije osjećaje, odnosno uznemiriti posjetitelje po bilo kojoj osnovi. Razvidno je da se ovdje o tome nije vodilo računa jer je upućen niz primjedbi i kritika uznemirenih građana u svezi pojedinih radova prezentiranih na toj izložbi”.
I tako smo dobili još jednu novu dimnu zavjesu. Još jedan dim. Tko su pak u ovoj priči p..ke posve je jasno. Svi oni mladi koji kane još ostati u klaustrofobičnoj nazadnjačkoj sredini zvanoj Hrvatska.

(Današnja kolumna u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije)

Oglasi