Prst pred nosom

Piše: Snježana Banović

Ne bez negodovanja Agitpropa, u Republici je 1947. objavljena prva komedija Jože Horvata, ujedno i prva poratna hrvatska komedija “Prst pred nosom”. I sam član Agitpropa, Horvat za praizvedbu dobiva tek Malu scenu HNK-a u Frankopanskoj, a iste je godine nagrađen i saveznom Nagradom Komiteta za kulturu i umjetnost FNRJ. U to se vrijeme, naime, osjećala snažna potreba za smijehom poslije ratnih trauma. Tražio se: “naivni smijeh, smijeh ruganja, smijeh blagog humora, crni smijeh, smijeh apsurda, psihičkog pražnjenja, osvetnički smijeh.” Upravo je sve to i pronađeno u toj izuzetno gledanoj Horvatovoj tročinci (samo u prvoj sezoni je izvedena 49 puta, u režiji Đoke Petrovića, s briljantnim Cilićem u glavnoj ulozi staroga Žagara) koja se po shemi Moliereova Tartuffea podsmjehuje negativnim pojavama “ostataka bivšeg društva u našoj sredini”. Horvat (1915 – 2012) je pogodio nit kojom se, ponajviše u liku starog Žagara, ali i drugih reakcionarnih članova njegove obitelji te prevaranta Obada (taj je pljunuti Haso, ali stvarno!) razotkriva na humorističan način sva glupost i bijeda tzv. “bivših ljudi” i novih prevaranata. U toj je borbi pobjeda onih koji uz pomoć uvijek budne narodne vlasti, sudjeluju u osudi njihove reakcionarnosti i u izgradnji novoga društva (sin Saša i kći Nada) potpuno izvjesna.

Horvat je potvrđen kao prvi satiričar novoga društva i pisac koji ima sposobnost da svojim komedijama ostvaruje za društveni život neobično važnu misiju “ubijanja smijehom”. Evo ga na slici s Franjom Tuđmanom,(1945.), kažu da se Joža kasnije nije prestao smijati i čuditi Hrvatima da su u čovjeku tako skromnih potencijala pronašli svoga lidera.

Oglasi