Terorizam i rebrendiranje turizma

Čudnovat je turizam. Počiva na laži o nekom mjestu, “brendiranju”. Ako pukne bomba ili se zaleti automobil, “destinacija” se “rebrendira”. Bez obzira što se napad vjerojatno neće ponoviti, ne može povratiti prvobitnu nevinost. Ništa sucemore, ljubaznost i gastro ponuda, i tu se umire, idemo dalje.

Hrvatsko “brendiranje” počiva i na raznim neželjenim “rebrendidranjima”, turskom na primjer. Može završiti u svakom trenutku, sa zlovoljnim maloljetnikom koji si je dodijelio nekakvo ime iz Hiljadu i jedne noći, a u stvari je Jedijin ratnik.

Turizam, ovo što mi pod tim podrazumijevamo, stanje je teške neuroze. Zasniva se na prisili odlaženja od kuće kako bi se dio novca zarađen preko godine investirao u društveno zadani obrazac “odmora”. To putovanje najčešće ima naglašeniju socijalnu, nego ličnu dimenziju. Pola sata u kafiću pored Arene: ljudi opsjednuti prednjom kamerom na mobitelu posrću stazom pokušavajući u okvir ekrana smjestiti sebe ispred građevine. (Uglavnom s pogrešne strane u pogrešno doba dana, pri nemogućem svjetlu). Ako je u pitanju obitelj, za fotografije su u pravilu zaduženi muškarci. Obave djecu, pojedinačno i grupno, ženu samu i s podmlatkom, a onda podižu mobitel iznad glave, i već koračajući dalje (ostali su završili s tom lokacijom, i žure na sljedeću), “odrađuju” brzo i vlastiti lik, pa kako ispadne. Stigli su u “paketima”, nude im se “iskustva”, a prodaje domaće. Prodaje im se nešto što bi trebalo biti prirodno ljudsko stanje, odmor. Mjerne jedinice njihovog odmora su “noćenja” (najegzaktnija, jer zabranjeno je spavati na otvorenom) i “potrošnja”.

Sudar turizma i terorizma sraz je dviju sofisticirano razrađenih laži, kojima je zajedničko obećanje raja. Prva je autodestruktivna, a druga krajnje destruktivna, i u tom su smislu savršen paradigmatski par. Odabir turističkih destinacija za napade, osim što je logičan iz ekonomskih i logističkih razloga, objašnjiv je i kao logičan psihološki izbor, jer ubiti treba “sretne” ljude. 

Reakcija turizma na terorizam realno je nelogična, ali dosljedna marketinškom mitu. Umjesto da se rizičnima smatra svako omasovljeno kretanje, eliminiraju se pojedinačne destinacije, da bi se ustoličile druge. Zarobljen unutar mašine profita, turizam ne odustaje od primarne laži, neinventivno varira isti narativ.

Terorizmu je svejedno, on parazitira. Kao svaka rušilačka sila, ovisan je o onome što je realizirano. Bilo da su u pitanju povijesni i kulturni spomenici, ili organizacija velikog broja ljudi na jednom mjestu. Nihilizam terorizma jednako je lažan kao hedonizam turizma; usprkos radikalnom stavu o ništavnosti fizičkog života, tijela, selfija, terorist se, da bi se realizirao, mora kretati istom putanjom kao turist. Ironično, njegovo samoostvarenje ovisi o komercijalnoj zapadnjačkoj laži. Obmanut kako će dospjeti u viši stadij postojanja, usmrćuje privilegiranog nevjernika, također žrtvu obmane.

Oglasi