Dokazuje li Slučaj Sisak HDZ-ovu politiku etničkog čišćenja?

Svjedočenja o zločinima u Sisku otkrivaju nešto što bi za HDZ-ovu ratnu nomenklaturu moglo biti posebno opasno. Naime, iz svjedočenja u istražnom spisu razvidno je kako se nije radilo o „incidentima“, odnosno zločinima koje su počinili pojedinci mimo zapovjedne hijerarhije i službene infrastrukture MUP-a i tadašnjih institucija.
Piše: Domagoj Margetić (SEEbiz)

Nije se, dakle, radilo o podivljalim pojedincima koji su tobože slučajno počinili neke zločine.

Naprotiv.

U Slučaju Sisak, kako to proizlazi iz svih dostupnih dokumenata i svjedočenja radilo se o planskom čišćenju srpskih civila na širem području Siska, što bi se moglo smatrati planom etničkog čišćenja ovog pograničnog područja Hrvatske. Čišćenje Srba, očito, se provodilo po nalogu najviših policijskih, vojnih i političkih dužnosnika HDZ-a, te su u čišćenju sudjelovale službene institucije države, prije svega policijske i vojne jedinice, te lokalna ispostava Ministarstva unutarnjih poslova – Policijska uprava sisačko moslavačka, kao i Krizni štab nadležan za područje Siska.

Kako su sve te institucije u tom trenutku bile apsolutno pod kontrolom HDZ-a, nameće se logičnim pitanje – Je li HDZ osmislio, planirao, organizirao i provodio čišćenje srpskog stanovništva sa šireg područja Siska, kako bi se taj prostor Hrvatske, na kojem je srpsko stanovništvo bilo domicilno, i najvećim  dijelom se radilo o obiteljima koje su na tim prostorima živjele generacijama, etnički očistio od Srba?!

Je li HDZ doista imao plan etničkog čišćenja Srba sa Banije? Nekoliko teza je bitno za postavljanje ovog pitanja.

Prvo, HDZ je u tom trenutku imao potpunu kontrolu nad Ministarstvom unutarnjih poslova.

Drugo, sve vodeće kadrove u MUP-u postavljalo se isključivo uz suglasnosti, a najčešće po direktom nalogu iz samog vrha HDZ-a, a vrlo često uz konzultacije osobno sa Franjom Tuđmanom ili ljudima iz njegovog najužeg kruga.

Treće, glavna preporuka za uključivanje pojedinaca u rezervni sastav jedinica MUP-a, bilo je članstvo u HDZ-u, a tzv. HDZ-ove paravojne, paramilicijske trojke vrlo brzo su prebačene u sastav MUP-a, dakle policije, i nosili su posebna ovlaštenja MUP-a za postupanje, iskaznice koje su im na terenu davale vrlo široke ovlasti.

Četvrto, sastav kriznih štabova na terenu određivao se u središnjici HDZ-a, u dogovoru, te na prijedlog lokalnih HDZ-ovih organizacija i moćnika. Dakle, krizni štabovi bili su paradržavna vlast, organizirana i uspostavljena mimo postojećih zakonskih propisa, sa širokim i opasnim ovlastima, a kontrolirao ih je u potpunosti HDZ, i de facto su bili podređeni ne formalnoj hijerarhiji unutar državnih institucija, nego stranačkoj političkoj hijerarhiji unutar HDZ-a.

Peto, državne institucije pod kontrolom HDZ-a organizirale su i provodile ilegalna hapšenja građana srpske narodnosti, bez ikakve pravne i zakonske osnove.

Šesto, upravo su HDZ-ove institucije, organizirale posebne jedinice unutar regularnog sastava MUP-a, koje su organizirano provodile zločine i torture prema srpskim civilima.

Sedmo, HDZ-ove institucije su donijele odluke, uspostavile, organizirale i kontrolirale ilegalne logore u kojima su civili zatvarani, držani, mučeni, a nerijetko i ubijani.

Svjedočenja preživjelih civila u potpunosti potvrđuju sumnje kako se radilo o sistemu osmišljenom za provođenje zločina, torture i širenje straha među srpskim stanovništvom, što je imalo dvostruki cilj. Prvo da se etnički očisti srpsko stanovništvo. I drugo, da se izazove atmosfera u kojoj će oružani sukob biti neminovan. Dakle, stječe se dojam kako je pokraj etničkog čišćenja HDZ-ova ratna infrastruktura trebala osigurati okolnosti koje će neizbježno dovesti do ratnih i oružanih sukoba.

„Sa mojom porodicom sam od 1966. godine živjela u Sisku. U kolovozu 1991. godine moj muž je uhapšen od strane hrvatskih vlasti i poslije zadržavanja od dva dana određen mu je kućni pritvor, a isti je pušten kući. Odmah poslije izlaska iz pritvora moj muž je sa djecom otišao u Prijedor, a ja sam ostala u Sisku da bi sačuvala kuću. Radila sam u poduzeću „Autopromet“ u Sisku, kao radnica higijeničar, sve do 7.1.1992. godine. Tog dana, kad sam se vratila s posla, vidjela sam da mi u kući gori svjetlo, a na vratima je stajala parola „Ne ulazite četničine, svi ćete biti poklani“. U kući je sve bilo razbacano i ispreturano, a većina boljih i vrijednijih stvari je i odnesena. Poslije tri dana bila sam na poslu, međutim, po mene su došli policajci i uhapsili me. Odveli su me u MUP i tamo saslušavali. Pitali su me gdje mi je porodica i zašto sam ja više puta išla u Prijedor. Za vrijeme zadržavanja u zatvoru u Sisku u trajanju od tri dana nisu nam dali ništa ni jesti ni piti“, svjedočila je pred istražnim sucem P.D. (osobni podaci poznati autoru), koja je preživjela torture sisačkog MUP-a.

„Trećeg dana ja sam sa još šest srpskih građana odvezena u Zagreb, u logor Kerestinec. Lica koja su sa mnom sprovedena u logor u Kerestinec bila su srpske narodnosti i ja sam ih poznavala, ali samo iz viđenja.

Prilikom dolaska u logor Kerestinec, odmah smo dovedeni u neku prostoriju koj usu zvali „crna soba“ koja je veličine 2×3 metra. Zidovi te sobe bili su isprskani krvlju, a u sobi su se nalazile tri grupe po tri čovjeka. Prva trojica bili su u crnim košuljama i predstavili su se kao crnokošuljaši. Druga trojka bila je sa zelenim kapama i isti su se predstavili kao Zelene beretke (najvjerojatnije se radilo o pripadnicima tzv. „Handžar divizije“, jedinice u sastavu MUP-a, kojom je zapovjedao Ekrem Mandal, op.a.). treća grupa bila je sa oznakama šahovnice i oni su se predstavili da su ustaše. Odmah po ulasku u tu prostoriju oni su počeli da udaraju svakog zatvorenika psujući nam majku četničku i govoreći „Upamtićete vi i majčino mlijeko što ste sisali“. Udarali su nas palicama, nogama i rukama po raznim dijelovima tijela“, navela je u svojem svjedočenju o zločinima u Sisku svjedokinja P.D.

Iskazi svjedoka u bitnom potvrđuju odlučujuće činjenice, a to je kako je zločinima rukovodila službena struktura unutar Ministarstva unutarnjih poslova i kako je logorom upravljala zapravo policijska hijerarhija, što dodatno inkriminira stranačku, političku hijerarhiju HDZ-a i postavlja pitanje odgovornosti HDZ-a kao političke organizacije za ove zločine.

„Ističem i to da su policajci iz logora Kerestinec vrlo često u noćnim satima izvodili mlađe žene koje su kasnije vraćali u logor poslije 4 – 5 sati boravka. Te žene su pričale da su ih silovali, da se na njima redalo dvojica do trojica policajaca“, svjedočila je P.D. o sisačkim zločinima pred istražnim sucem.

No, osnovno pitanje na koje bi istraga trebala odgovoriti moralo bi biti: Je li HDZ projektirao, planirao, osmislio, organizirao i provodio čišćenje srpskih civila na području Siska 1991. i 1992. godine. Ili preciznije; može li Slučaj Sisak dokazati postojanje HDZ-ove politike etničkog čišćenja i izazivanja rata?

Oglasi