Predrag Finci: Dirigent

Jednostavno: Oskar. Ime je u mom kraju bilo rijetko, pa je nekako odmah bilo jasno o kome je riječ. Onog drugog Oskara, pisca, prijatelji su oslovljavali nadimkom, ostali prezimenom. I Oskar Danon je imao nadimak, Cigo, ali ga je već odavno gotovo jedino on sam upotrebljavao. Taj nadimak mu nadjenuše što zbog neuobičajenog imena, što zbog profesije muzičara (“Znaš da je Cigo postao šef svih Cigana” – komentirali su njegovi ratni suborci kada je Danon postao direktor Opere), što zbog njegovog izrazito tamnoputog lica iz koga su žarila dva oka. Njegovo ime je bilo sinonim za muziku: Jesi li slušao Oskara?; Večeras u Narodnom gostuje Oskar… I kada sam s njim sjedio u društvu imao sam osjećaj da drži dirigentski štap: majstorovo sredstvo na kraju postane dio njegovog vlastitog tijela. Govorio je živo, stalno gestikulirajući i budno prateći reakcije prisutnih: orkestar slušalaca. A govorio je o danima koji su minuli, o malom krojačkom pomoćniku Rafi koji je u Francuskoj postao ugledan biznismen, o susretu sa Naserom i Trumanom, o Vladimiru Nazoru, o tome kako su mu u Milanu ukrali smoking pa mu usred koncerta posuđeni pukao, o svačemu je govorio, ali ne i o muzici.

Da li se o muzici uopće može govoriti? Načelno bi se moglo tvrditi da diskurzivni govor o umjetnosti više priliči teoretičaru nego praktičaru. Ovaj drugi iznad svega drži do samog čina i smatra da bi djelo samo sobom trebalo biti objašnjeno, a da je svaka refleksija o djelu unekoliko pogrešna, posebno ako ne dolazi od strane stvaraoca. Smisao stvaralačkog čina je u činjenju samom. Stvarna djelatnost djela je u djelu i samo u njemu u potpunosti na djelu. Sve što djelu prilazi izvan djela u suštini ne pripada djelu i može nauditi ostvarenju. Ako je pri tome neko razumijevanje djela ipak nužno, onda ono mora biti imanentno samom djelu i na neki način iz njega samog izlaziti. Ili, Schlegelovim riječima: “Sve svete igre umjetnosti samo su daleka oponašanja beskonačne igre svijeta, umjetničkog djela koje vječno samo sebe stvara” (Gespraeche ueber Poesie, str. 364). Ovo u osnovi artističko stajalište o interpretaciji estetskog čina štiti autonomnost djela, ali zanemaruje njegov heteronomni karakter. Kada ga pak ima u vidu, tada najčešće poziva na nijemo prihvaćanje učinjenog, zagovarajući stav oduševljenja kao jedini primjeren djelu. O djelu ne treba suditi, u djelu treba uživati. U ovakvom doživljaju, poniklom iz stvaralačkog uzbuđenja, umjetničko djelo ostaje čisto psihološki fenomen, koji momentom refleksije može biti samo ugrožen. Takvo stajalište naročito tvrdoglavo zastupaju oni stvaraoci čiji je medij oblikovanja, uvjetno rečeno, izvanjezički. Muzika je svakako od takvih medija. U najboljem slučaju se smatra da se može raspravljati o tehničkom kvalitetu neke izvedbe i historijskom situiranju djela koje je izvedeno, ali ne i o prirodi izvedenog. Ničim se ne može opisati ni ponoviti ono suštinsko umjetničkog djela. A to suštinsko je ritam (riječi, tona, boje ili gesta), u čijoj napetosti se ostvaruje djelo, koje se opet da potpuno shvatiti samo ponavljanjem tog istog ritma. Koga takvo što nosi nije mu do priče o djelu, već do djela samog, jer ga ono iznutra prožima, jer je ono njegov vlastiti ritam.

Znam da sarajevski filharmonijski orkestar nikada nije bio tako dobar kao pod ravnateljstvom Oskara Danona. Čak su ga i scenski radnici hvalili, jer im je otkrio sve mogućnosti njihovog rasvjetnog parka. Otac mi kasnije reče da mu je ovaj nasmijani, energični Oskar rekao u kolima da ima sve više problema u beogradskoj Operi, da razmišlja o promjeni mjesta boravka. Nekako me to sneveseli: zar se takvo što dešava i dirigentu u čije sam na plakatu ispisano ime s ponosom buljio u pariškoj podzemnoj željeznici. A on se, eto, nije žalio. Ma koliko nam moglo izgledati da je svaki od onih koji je u bilo kojoj oblasti ljudske djelatnosti mnogo učinio u načelu usamljen ili na bilo koji način oštećen, ne treba zaboraviti da je takav sretan, jer je uvijek s onim što čini, a nagrada mu je upravo ono što čini. Oskar je napustio Operu, preselio u drugi grad i opet bio dirigent. Tko je u sebi stvaralac, to može biti svugdje i uvijek.

Oglasi