Elis Bektaš: Četiri godišnja doba

Proljeće – Predizborna obećanja

Kad dijete upiše školu za pilota, letenju ga podučava čovjek koji je i sam pilot i to vrstan. Kad upiše onu školu za hećime, hirurgiji ga podučava onaj ko nije samo čitao kako se vadi ćoravo crijevo, već i znade to svojom rukom obaviti. Kad dijete ode izučit kasapski zanat, kasapin mu neće čitati iz knjiga kako se krava raskomada satarom, već će mu pokazati kako se to radi.
Samo nam književnosti djecu podučavaju oni koji imaju poteškoća da sastave rečenicu onako kako dragi Bog zapovijeda. A pri tom dragi Bog izdaje veoma fleksibilne zapovijesti koje ostavljaju puno prostora za samoinicijativu, ali džaba, kad ovi učitelji više vole slušat fermane onih koji bi da jeziku ostave samo dvije sposobnosti. Onu za debilno divljenje i onu za pizdavu kuknjavu.
Zato, draga djeco, putujte avionima, otiđite hećimu da vam popravi tijelo ako se štagod u njemu ili na njemu pokvarilo, kupite čerjek mesa pa ga izjedite u slast, radite, dakle, ono što je korisno ili ugodno umjesto da trošite vrijeme na književnost, pogotovo na onu koja vas ubjeđuje da će vam biti od koristi i na ugodu. To su samo predizborna obećanja.

Ljeto – Visoka nestručna sprema

Izvršavanje naređenja pravovremeno i u potpunosti temelj je vojne discipline i preduslov za uspjeh u borbi i na obuci. Ali tu ima jedna kvaka. Džaba ste i zakurac izvršili naređenje, ako o njegovom izvršavanju niste podnijeli izvještaj. U JNA se, recimo, izvještavanje za određene rutinske radnje i postupke obavljalo rječju gotovo. Rasklopite puškomitraljez, pa dignete ruku i povičete gotovo. Napravite kabanicu od šatorskog krila, pa je nabacite sebi na ramena, a onda dignete ruku i povičete gotovo. Kad viknete gotovo, dođe čovjek, drug i starješina da pregleda rezultat vašeg pregnuća i počasti vas pohvalom ili komandom ostav.
Kad sam bio sasvim mlad vojnik i još nepriviknut na stroge jezičke valere u narodnoj nam vojsci, izvršio sam jedno od takvih naređenja. Iskopao sam zaklon za ležeći stav, a onda digao ruku i raportirao – spremno. Poručnik se izbečio na mene i objasnio mi da u našoj vojsci ništa nije spremno i da se znade u čijoj je vojsci bilo spremno, a da je u našoj vojsci gotovo.
Ta se zgoda odigrala u jesen osamdeset i neke. I eto, ispade da tad ništa nije bilo gotovo, već da je tek bilo počelo, ali je zato itekako bilo spremno, što se vidi po rezultatima.
Danas, srećom, ništa nije spremno, a da li je konačno gotovo Allah najbolje zna

Jesen – Zašto izvaditi i pojesti oči

Zapitate li se ikad, djeco draga, gdje završe protekli dani? U ništavilu? Eh, bilo bi dobro da je tako, ali nije. Oko onog dana što je tek preselio melečka patrola razvuče žutu traku, a onda poskida otiske sa trupla. Zato valja biti mudar pa u svitanje navući rukavice. I malo se više potruditi oko uklanjanja dokaza.
Šta je, mislili ste da je lahko bit kriminalac? E moja djeco, nije to posao za svakoga. Sitnom lopovluku može pribjeć više-manje svak, ali biti ozbiljan ubica, e to je već nešto sasvim drugo.
Na jednu stvar moram vas upozoriti. Svi advokati specijalizirani za slučajeve proteklih dana potajno rade za muriju.
A ako baš strahujete da ćete biti uhapšeni, kad ubijete dan izvadite mu i izjedite oči, pa se na sudu vadite na pomračenje uma.
Ako vas ipak osude i zatvore, najbitnije je da očuvate dostojanstvo. U zindanu nikad, ali baš nikad nemojte imati posla sa kokošarima koji su osuđeni zbog krađe i preprodaje dana.

Zima – Paravan

Kad sam i ja bio dijete tako kao vi sad, draga djeco, ja sam strašno volio knjige, pa čak i one bez slika. Znao sam sahate i sahate provoditi zadubljen u njih, jednom me tako i neka pčela ispecala a ja to uopšte nisam primjetio, eto toliko sam prilježno čitao. Pošto je, međutim, ljubav za knjige pomalo sumnjiva kod mladog čeljadeta koje odrasta u proleterskoj čaršiji, ja sam u vakat razumio da moram primjeniti neke kamuflirajuće mjere, pa sam se tako počeo baviti raznim sportovima, a znao sam se i pošaketat ako je baš bilo potrebno. Onda sam izmislio ljubav za oružje i ratove, jer je to bio baš dobar paravan za ono što sam odista ljubio svom snagom svog čistog djetinjeg srca.
Nisam, srećom, dugo ostao dijete i više-manje u vakat sam shvatio da knjige služe samo za zabavu i dokolicu te da je glupo zaljubljivat se u ono što služi samo u te svrhe. Ali tu je onda nastao problem. Kad sam zavolio ozbiljne stvari poput oružja i rata, promijenio se vakat, pa je onda i to valjalo krit i prekrivat nekim paravanom. Kud ću, šta ću, ništa mi nije padalo napamet, al onda se sjetim da sam kao dijete volio knjige i književnost. Pa da, kažem sebi i lupim se po čelu. Gdje ćeš bolji paravan od toga!
Eto, draga djeco, insan nikad ne zna kad će mu se kao korisne pokazati svakojake gluposti kojima se bavio tokom odrastanja i kasnijeg života. To zna samo onaj koji ionako sve zna najbolje, a vi već dobro znate ko je to.
A sad fino raširite svoje paravane, a onda toplo mlijeko, pišat pa spavat.

Oglasi