Sukobi oko Tita turistička atrakcija

Za to da Josip Broz ostane bez Trga postoji puno valjanih razloga. Bez obzira na to što teza o njemu kao vođi antifašističke borbe stoji, sve ono što su njegove jedinice radile za vrijeme, ali i poslije drugog svjetskog rata, kao i brutalni režim koji je uspostavio u prvih 20 godina svoje vladavine, ali i kasnije – ipak ga dikvalificira kao osobu po kojoj bi se trebali zvati ulice i trgovi 2017. godine u jednoj zemlji članici EU-a.

Piše: Zlatko Crnčec (Novi list)

Titovom je trgu u Zagrebu čini se definitivno odzvonilo. Iako u hrvatskoj politici, posebice onoj zagrebačkoj, nikad ništa nije do kraja sigurno dok se ne dogodi, ipak sve upućuje na to da će Zagreb, tamo negdje krajem kolovoza, ponovo dobiti Trg Republike, ovaj put – hrvatske. Takav je naziv do 1990. naime nosio središnji zagrebački Trg, koji danas nosi ime bana Josipa Jelačića, čiji je konj u odnosu na originalnu postavu malo zarotiran – sada ne gleda prema Budimpešti već prema Kninu.

Za to da Josip Broz ostane bez Trga postoji puno valjanih razloga. Bez obzira na to što teza o njemu kao vođi antifašističke borbe stoji, sve ono što su njegove jedinice radile za vrijeme, ali i poslije drugog svjetskog rata, kao i brutalni režim koji je uspostavio u prvih 20 godina svoje vladavine, ali i kasnije – ipak ga dikvalificira kao osobu po kojoj bi se trebali zvati ulice i trgovi 2017. godine u jednoj zemlji članici EU-a.

Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Na primjer, prvi je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman osobno odlučio da se 1990. ne mijenja ime Trga maršala Tita. Ako je to i bila taktika kako bi se odbacile odvratne optužbe koje su dolazile iz Srbije da je svaka hrvatska država nužno ustaška, ostaje činjenica da je Tuđman o Brozu pozitivno govorio i u kameru.

Stoga je velika šteta što micanje Titovog imena na kraju postalo plod krajnje banalnog političkog sporazuma kako bi se napravila većina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a ne posljedica sazrijevanja hrvatskog društva koje se konačno odlučilo ograditi od političkih ekstrema svih boja. Zbog toga bi se lako moglo dogoditi da se sa svakom smjenom vlasti postavlja nova i uklanja stara ploča s imenom. Ista se stvar može očekivati s Titovom bistom u Uredu predsjednika koju je po dolasku na vlast uklonila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

U ovom će drugom slučaju praktične posljedice ipak biti nešto manje jer će trošak biti samo benzin i dnevnice za one koji će morati skočiti do Muzeja hrvatskog zagorja gdje je utočište pronašlo gore spomenuto Titovo poprsje. Više će problema zasigurno imati građani današnjeg Trga maršala Tita koji će za mjesec dana bez da su se maknuli s mjesta sada odjednom stanovati na Trgu Republike Hrvatske. A ako se za četiri godine kojim čudom u Zagrebu na vlast popne ljevica za očekivati je da će dokumenti ponovo morati notirati najnoviju izmjenu, odnosno Brozov povratak u Zagreb.

S druge pak strane moguće je pak da Hrvatska nikada neće odrasti, odnosno da će oko Tita i njegove uloge građani i dalje biti oštro podijeljeni između njegovih štovatelja i mrzitelja.

Koliko su emocije oko ovog pitanja uzavrele pokazuje i sramotni događaj otprije par godina kada su samoproglašeni antifašisti usred Jasenovca izvrijeđali jednog Branka Lustiga. I to samo zato što je tamo došao kao izaslanik predsjednice Republike koja se usudila ukloniti Brozovu bistu iz svog ureda. Možda bi Hrvatska od cijelog cirkusa koji će se događati oko Tita mogla napraviti i nekakvu turističku atrakciju.

Nekadašnji slogan hrvatskog turizma glasio je »Mediteran kakav je nekada bio«. Njegovi su autori željeli naglasiti očuvanost naše obale u odnosu na konkurente. Slogan za sukobe oko Tita mogao bi biti »Europa kakva je nekada bila«, čime bi se naglasila činjenica da je Hrvatska za razliku od najvećeg dijela starog kontinenta osim svoje obale sačuvala i stare ideološke sukobe kojih su se ostali riješili prije puno desetljeća

Oglasi