Đorđe Matić: Studeni je prvoga u julu

Studeni je prvoga u julu

Kosti, u sjećanje

Danas je u Nišu umro Zagrepčanin
u strašnoj simetriji
s Miljkovićem.
Branko je došao obrnutim putem
a istim smjerom
Branko došao je
slobodan
od pjesme
i od oluje
slobodno
čak i za smrt
koja ga je čekala tamo

Moj je sugrađanin otišao
u suprotnom pravcu
protiv svoje volje,
tamo, daleko
i dalek, odjednom
od svega što je bio
od sebe sama
od onoga što jest
što god mu govorili ranije
što god sebi u međuvremenu govorio

Tako, na jednom kutu uklete dijagonale –
kuća koju više nema
na drugom druga
nikad kao prva
Na oba kuta
bezdomno
otad pa zauvijek
(amin)

O tome pričao mi je
ovdje u napuštenoj kući
jedan dječak iz Haulikove
što je i sam imenom ostao
u pjesmi našeg otjeranog sugrađanina.
Taj dječak je odavno mrtav
prije svog vremena
i o tome nitko više ne priča.

Sram zato na suze
generacijske danas
zagrebačke
krokodilske
zakašnjele
sram na šutnju, goru
od ondašnjih prljavih riječi
istih što sad žaluju
sram na strah
na vrijeme kad je trebalo
tako sramno malo
da oni dobri
kad su već, kažu, morali otići
ostanu
makar malo duže

U Hillegomu, 1. VII 2017.

Oglasi