POLTERGEIST TITO

Piše: Romano Bolković

Nema nikakve svrhe mijenjati naziv Trga maršala Tita: A rose by any other name would smell as sweet!

O čemu ja to?

O tome da možete mijenjati naziv, ali nasljeđe će Josipa Broza Tita ostatati netaknuto.

Pogledajmo zajedno:

Malom hrvatskom fejsbučnom zajednicom kao ljetni požar proširila se enciklopedijska natuknica o Josipu Brozu Titu koju je za Britannicu napisao Ivo Banac.

Čitajući je, zastao sam kod opaske iz uvoda: “…a backer of independent roads to socialism (sometimes referred to as “national communism”),…”.

Ako sada slijedimo Britannicu pa pročitamo natuknicu o nacional komunizmu, uočit ćemo ponavljanje te veze Tita i nacional-komunizma:

“The Yugoslav communist leader Josip Broz Tito first brought National Communism into direct confrontation with Soviet aims when he attempted to pursue an independent foreign policy”.

Jučer sam citirao svoja pitanja iz emisije “2U9″ tijekom posljednjih dvadeset godina.

Danas vas pozivam da pročitamo samo par rečenica iz nekoliko mojih tekstova napisanih u ovome desetljeću:

Tekst „Vrata pakla”, Objektiv

Isprva, s početka devedesetih, ta uzurpacija prostora autonomnih demokratskih procesa u tradicionalnim oblicima odvijanja građanske politike bila je posljedica ustaškoemigrantske i tuzemnoudbaške sprege. Zemljom su zavladali nacionalkomunisti.

Tekst „Berlinski zid na Drini“, Objektiv

Miroslav Tuđman jednom je govorio o mjestu iz „Ranih radova“ koje je njegova oca inspiriralo u pogledu zasnivanja kakve-takve ideologije HDZ-a, ali i njenog političko-organizacionog oblika, zajednice (paziti: zato i nije riječ o partiji, o onome što izražava interes sam dijela, partikularni interes, već je tu ime zaista program, jer govori o onome jednom za koje smo svi i oko kojega se i okupljamo za-jedno, o zajednici). To mjesto sasvim osvjetljava uvid o pobratimstvu totalitarističkih lica u svemiru: o nekoj vrsti bratstva nacionalista i komunista.

Tekste „Andrej Plenković“, Globus

Karamarko je pokušao ukinuti onaj HDZ koji mu i danas predbacuju kao izvorište, a koji je u svojoj nacionalkomunističkoj anakronosti postao pretežak teret ne samo sebi samome, nego Hrvatskoj u cjelini.

Tekst „Kaos iz državnog rezona“; Globus

Politički, prividno sukobljeni crveni i crni izraz su nacionalkomunističke izvorne pomirbe emigracije i interesne strukture nastale na okrajcima sigurnosnih službi SFRJ: sumarno uzeti – a pomješate li crvenu i crnu na paleti dobit ćete simboličnu smeđu – oni isključuju građanstvo.

Tekst „O Thompsonu“, blog Vaseljena

Hrvatska nikako da izađe iz 1945.godine, i to više nije slučajno: ovdje dva totalitarizma perpetuiraju svoju vlast, i ona je već gotovo amalgamirana, nacionalkomunistička.

Status s Facebooka

Početkom devedesetih, dat ću mali primjer kad već o medijima i propagandi govorim, rat je dijelu populacije trebao dati moralno pravo na pljačku: pobjedniku pripada plijen, i u privatizaciji društvenoga vlasništva trebalo je nekako opravdati razloge zbog kojih je ta imovina pripala dijelom “ustaškom”, a dijelom “udbaškom” elementu u amalgamu Tuđmanovih izmirenih nacionalkomunista. Jasno, građani, ona velika većina koja nije imala niti ima veze bilo s emigracijom bilo s sigurnosnim službama Jugoslavije, ostala je izvan toga procesa, kao što isključena iz bilo kakvih bitnih procesa stoji i traje i dan danas.

* * *

Eto, zato nema smisla mijenjati naziv Trga maršala Tita.

Jer, Tito, to je današnja Hrvatska: Titov nacional-komunizam perenira kao Tuđmanova pomibena kompozitna ideologija: kao pobratimstvo norvalsko-udbaških lica u svemiru.

Lica kojima je jedina prijetnja “neoliberalizam”: pišem s navodnicima, jer je taj navodni neoliberalizam hipokoristik za kapitalizam,i njegovu političku formu, liberalnu demokraciju.

Zamislite sada kad bi s pozicija onih pobjednika u WWII koji su na Omaha Beach donijeli ne samo slobodu, nego i demokraciju, koji su bili antifašisti ali i antitotalitaristi, kad bi s te jednostavne pozicije liberalne demokracije netko upitao: Kako to da nitko nikada u Hrvatskoj nije odgovaro za zločine koje je počinio režim koji se samorazumijevao kao diktatura proletarijata?, što bi onda bilo?

Ovako, crveni proizvode svoje crne, koji to pitanje ne mogu postaviti, jer čim ga postave, s pravom bivaju delegitimirani kao revizionisti.*

Zato je u Hrvatskoj sve moguće, od Vukovara do privatizacijske pljačke, samo jedno ne – liberalna demokracija.

Nacional-komunisti, izašli iz Titova maršalskog šinjela, to priječe: od životne im je to važnosti.

I zato: ako treba, sve će promijeniti – pa i naziv Titova trga – samo da sve ostane po starom.

Se vogliamo che tutto rimanga come è, bisogna che tutto cambi.

_________________

* Ovu artificijelnost naši “crnih”, činjenicu da su to teledirigirane “ustaše” za kućnu uporabu, odaje jedna beskrajno glupa okolnost, nešto kao ruske agente traperice ispeglane na crtu: naši “crni”, ti navodni radikalni desničari, uvijek prekapaju groblja i premeću kosti iz poraća, iz 1945., savršeno svjesni okolnosti da upravo zbog revizionističkih razloga svijet, koji počiva na simboličkkom paktu uspostavljenom pobjedom nad nacifašizmom, ne može dopustiti da se u pitanje dovede sam temelj toga svijeta; naša križoputna desnica, i tu dolazimo do srži dokaza, nikada, ma koliko ih na to izazivali, neće postaviti pitanje odgovornosti nekog suca iz sedamdesetih, nekog špiclova iz osamdesetih, bilo koga iz te nomenklature zbog koje je donesen čak i zaseban zakon, zbog koje se pred ulazak u EU ušlo u otvoreni konflikt s Angelom Merkel, e samo da se nikoga od njih nikada ne procesuira.

Crni se bave stvarima za koje znaju da nemaju konzekvenci: nikada nitko u Republici Hrvatskoj ni za što što oni “istraže” neće odgovarati, ali ne zbog toga što “crveni” vladaju zemljom, pa i pravosuđem, nego zato jer je to načelno nemoguće: nikakva revizija 1945. u svijetu ne dolazi u obzir.

Zanimljivo, no isti ti “crni” nikada se ne bave stvarima zbog kojih bi netko i mogao biti osuđen – vidi: Perković, Mustač – upravo zato jer bi – mogao biti osuđen! Ali tko?

Jasno, netko od njih.

Netko od nacional-komunista.

I, zato to ne treba dirati.

Pa onda ni taj naziv: može se trg zvati i Paška Patka, kad mi vrlo dobro znamo da je to u stvari stari dobri drug Paja.

Britanica – National Communism

Oglasi