Tuđman koji je izmislio Dan antifašističke borbe nije htio da se promijeni ime Trga maršala Tita

 

Bilo bi logično da radikalni desničari pokažu razumijevanja za njegovu odluku

Piše: Ivan Violić (Telegram)

Mali podsjetnik za mlađe čitatelje. Blagdan koji se danas, uglavnom stidljivo, obilježava u Hrvatskoj nije postojao za vrijeme komunizma i Jugoslavije. Dan antifašističke borbe izmislio je, doslovno, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, i to zato da bi Hrvatskoj pridao prvenstvo u antifašističkom ustanku.

Naime, za vrijeme komunizma i Jugoslavije kao Dan ustanka (Dan borca) na jugoslavenskoj razini obilježavao se 4. srpnja (baš kao i američki Independence Day), u povodu službenog poziva KPJ upućenog narodima Jugoslavije na ustanak protiv Nijemaca i Talijana, a kao Dan ustanka u Hrvatskoj slavio se 27. srpnja, kad je, 1941. godine, došlo do više nego kontroverznih događaja u Srbu.

Franjo Tuđman smatrao je, pak, da su jugoslavenske vlasti namjerno ignorirale činjenicu kako se prvi partizanski odred na području Jugoslavije okupio baš u Hrvatskoj, kraj Siska, 22. lipnja 1941. godine. Kako bi naglasio antifašistički imidž Hrvatske, što je bilo važno i zbog međunarodnog položaja naše zemlje, predsjednik Tuđman odlučio je da se 22. lipnja u Hrvatskoj obilježava kao Dan antifašističke borbe.

Tuđman nije htio da se promijeni ime Trga maršala Tita

Bilo bi nekako logično da svi oni radikalniji hrvatski desničari, koji se često pozivaju na dr. Tuđmana, pokažu ponešto razumijevanja za takvu njegovu odluku. Drugo, dr. Franjo Tuđman bio je izraziti protivnik promjene imena Trga maršala Tita. U jednom dugačkom televizijskom intervjuu dr.Tuđman detaljno je elaborirao zašto je Tito važan protagonist hrvatske povijesti.

Ne osporavajući zločine koje su počinili Titovi partizani i kasnije komunističke vlasti, i ne osporavajući diktatorski karakter druge Jugoslavije, tri su činjenice nesporne. Prvo, Tito je bio zapovjednik antifašističke vojske, pa je tako i Hrvatsku preveo na pobjedničku stranu u Drugom svjetskom ratu. Drugo, Tito je uspio izdvojiti Jugoslaviju, pa tako i Hrvatsku, iz grupe zemalja kojima je upravljao Sovjetski Savez.

I treće, pravno gledajući, Hrvatska je stekla državnu neovisnost i na osnovu Ustava SFRJ iz 1974. godine: taj je Ustav republikama bivše Jugoslavije izrijekom omogućavao pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Famozna Badinterova komisija, na temelju čijih je zaključaka Hrvatska stekla međunarodno priznanje, pozvala se baš na Ustav SFRJ.

Hrvatska je stekla neovisnost na osnovu Ustava SFRJ

Taj je Ustav, naravno, odobrio Josip Broz Tito, koji je, kao i Edvard Kardelj, jedan od stvarnih autora Ustava iz 1974. godine, vrlo dobro znao da Jugoslavija ne može preživjeti Titovu smrt, pa se tim Ustavom pokušala stvoriti pravna baza za mirni raspad SFRJ.

Ustav iz 1974. glavni je razlog zbog kojeg je beogradska pučka ali i intelektualna javnost, još krajem osamdesetih, Tita bila proglasila najvećim srbožderom u novijoj povijesti. Kako se ekstremi često prirodno dodiruju, logično je da radikalni hrvatski desničari Tita smatraju najvećim hrvatožderom u novijoj povijesti.

I danas, sedamdeset i dvije godine kasnije, moderni se svijet temelji na rezultatima Drugog svjetskog rata. Posve je sigurno da su današnji globalni geopolitički odnosi, kao i dominantne ideologije na Zapadu, zasnovani na činjenici da su sile Osovine, Njemačka, Italija i Japan bile uzročnici Drugog svjetskog rata, da su te zemlje počinile najgore zločine, te da su svojim djelovanjima odgovorne za većinu svih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu (uključujući i brojne zločine koje one nisu počinile).

Žele prevesti našu zemlju na stranu poraženih

Nezavisna Država Hrvatska do zadnjeg je dana rata bila na strani Njemačke i Hitlera. Titova vojska, uključujući i hrvatski, partizanski ZAVNOH, bila je na strani sila pobjednica. Stoga, osporavati ne bilo koji antifašizam, nego baš Titov antifašizam, ahistorična je budalaština, koja trajno šteti hrvatskim nacionalnim interesima, jer pokušava prevesti našu zemlju na stranu poraženih u Drugom svjetskom ratu.

Franjo Tuđman zaista nije znao puno o demokraciji, ali je itekako razumio elementarne povijesne silnice. Stoga je instalirao Dan antifašističke borbe, stoga nije dao da se promijeni ime Trgu maršala Tita, i stoga je držao Titovu bistu u Uredu predsjednika Republike.

Ne zato što je bio titoist, nego zato što je poštovao povijesnu važnost hrvatskog antifašizma i pojedinih Titovih poteza za naše nacionalne i državne interese.

Oglasi