Zašto Katar?

Godinama se na Bliskom Istoku sluti da odnos između Saudijske Arabije i Katara neće izaći na dobro, kad-tad. Čekao se moment da bahati Saudijci povjeruju kako su konačno postali vjerski ali, još važnije, vojni centar i sila nebeska na tim prostorima, a Katar ostane u izolaciji spram svih onih što tamo ovise od Rijada.

Piše: Zlatko Dizdarević (radiosarajevo)

I “Vijeće za zaljevsku suradnju” (GCC) koje je okupljalo najmoćnije naftaše u regiji i držalo ih snagom petro-interesa savilo je kičmu pred zapjenjenim uzletom saudijske oligarhije. Ustuknuli su pred novom fantazijom koju je Zaljevu prije desetak dana donio Donald Trump u zamjenu za stotine milijardi dolara “posla” unutar kojih i više od sto milijardi samo za oružje. Predsjedniku koji svijet definitivno percipira tek kao tržište s kojeg – ne pitajući kako – treba pokupiti profit, netko je sasvim točno objasnio tko će mu, kako i zašto, pomoći svim silama da uzme odande i novce a ne samo naftu. Važno je – America first!

Zato je Trump obećao Rijadu da će biti lider i centar novog “arapskog NATO-a”, sila nad silama u tamošnjem svijetu. Saudijci to čitaju kao kraj njihove historijske patnje u popriličnoj političkoj i vojnoj inferiornosti i kao realizacije snova – udariti na Iran i oteti mu primat historijske veličine i sve ozbiljnijeg utjecaja u regiji. Katar je u svemu tome žrtveni jarac jer se drznuo da ne smatra udarac na Iran neophodnim, jer se ispotiha suprotstavio logici po kojoj sirova i surova pustinja, mentalno i civilizacijski, treba biti perjanica zaljevskoj budućnosti i, naravno, zato što nisu vehabijske provenijencije. Doha je već poodavno dala utočište palestinskom Hamasu, pokazala maksimum “razumijevanja” za Hezbollah, ali i stvarala veze s Izraelom, pa usprkos tome imali dobre odnose s Iranom.

Katar je, da se ne zaboravi, “domaćin” i zajedničke zrakoplovne baze s Amerikancima. Uvijek se govorilo da je ta baza tu jer treba čuvati američke interese od “susjednih zemalja”. Kojih? Ovih što evo sada prijete Kataru. Novi interesi.

Novi interesi

Pojednostavljeno, kazana priča glasi: Interes je Trumpov da proširi biznis u regiji koja još uvijek ima ogromne potencijale. Ti se novci u današnjem načinu vođenja politika uzimaju prvo kroz oružje, a onda i na sve druge prateće načine. Ratovi donose bezbrojne vrste profita. Šta je cilj koji opravdava sredstvo? Za regiju i njihove strasti, ali i za cijeli svijet, posebno zapadni, to je terorizam. U Europi, nakon krvi na vlastitim ulicama to ne može više pod kožu. Manchester, London, Nica, Pariz, Bruxelles… Koga treba proglasiti planetarnim izvorom toga zla. Tko organizira, naoružava, financira teroriste ? Pa ne može onaj tko je sada centar “protiv terorizma”, Saudijska Arabija. Od njih treba uzeti novce u “borbi protiv zla”. Kako ? Eno “Deklaracije iz Rijada” i nove fantazije, “arapskog NATO-a” na čijem je čelu Rijad. Tko je onda cilj? Iran! Mrzimo ga, nije s nama, druga je “šejtanska opcija” u vjeri, dižu se na noge, unutar zemlje pobjeđuje opet reformistička struja… Kako je to moguće objasniti ? Interes, mediji, internet, monstruozna propaganda, pranje uma, egzistancijalna ucijenjenost ljudi… Sve je to završena priča.

Zašto u svemu ovome Katar? U svijetu poput saudijskog, svi koji nisu vehabijske provenijencije, neprijatelji su. Prvi je Iran a odmah iza njih su Muslimanska braća kojima, ruku na srce, u priči o podršci ekstremizmu nije baš “maslo za ramazana” ali, nije to ni na način ni po obimu ono što su IS, Al-Qaeda, sjekači glava i bombaši po svjetskim ulicama.

Katar jest u latentnom sukobu sa saudijskom vanjskopolitičkom dominacijom u GCC-u već godinama. Prekidali su se i diplomatski odnosi ne tako davno, 2014. godine, ali su petro-interesi unutar zaljevskih zemalja ali i velikog svjetskog naftnog biznisa utjecali na smirivanje situacije. Sada je stvar drukčija.

Nova prilika

Rijad ne želi propustiti priliku koju im je pružio Trump, i ne tiče ih se previše što to Trump ne radi zbog ljubavi prema emirima i šeicima po Arabiji.

Nije zato čudo što je i Katar, oduvijek višeslojnijeg interesa, bez potreba za zaoštravanjima koja nisu baš neophodna, stvarnu prijetnju svojoj sigurnosti uvijek vidio više u Rijadu nego u Teheranu, makar bio s Rijadom u istom savezu. Rijad sada ne želi više tolerirati jer je emir Shaikh Tamim Bin Hamad al-Thani, eto, izrazio sumnju u opravdanost otvaranja fronta s Teheranom, a saudijski mediji čak “otkrili” i učešće Iraka u toj zavjeri pa su na njihovom teritoriju, u Bagdadu, organizirali čak i susret katarskom ministru za vanjske poslove Shaikha Mohammada Al Thania s komandantom elitne jedinice iranske armije “Quds Force”, Qasam Sulaimanom. Sve skupa pročitano je kao strateška izdaja saveznika iz GCC-a i ozbiljna prijetnja za stabilnost u regiji Gulfa…

Lavina sankcija koju su pokrenule “pravovjerni” što su već prekinuli sve odnose s Katarom – do sada Saudijske Arabije, Egipta, Bahreina, Emirata, Jemena i Maldiva cilja široko i visoko. Svi građani Katara koji su tamo moraju napustiti spomenute zemlje u roku od dva tjedna, prekidaju se sve komunikacije, putovanja, transport, ekonomske veze. Aviokompanije iz ovih zemalja više ne lete za i iz Katara. Blokirani su mediji odande, na prvom mjestu satelitski kanali Al Jazeere. Mjere će se protegnuti i na poslove Katara s tekućim, “ukapljenim” plinom, koji je osnovni energetski izvozni resurs Dohe. Cijena nafte već ide gore…

Nova pravila

Kada se sve sabere i oduzme, priča u suštini nije nova ali, ovaj put je zaigrana mimo nekih pravila koja su uvijek krvava, ali ne i izvan kontrole kao što sada postaju. Osnovni pokretač, Trump, ne shvaća ili ne želi shvatiti išta o Bliskom Istoku mimo sasvim ogoljenog profita iz posla s oružjem. Upregao je u igru Saudijsku Arabiju, igrača kojim vlada opsesija novca, moći, vjerskog liderstva i mržnje spram Irana. Katar je usputna priča koja je poslužila kao okidač u velikoj i nekontroliranoj igri druge vrste.

Sve se skupa uklapa i u stare istine prema kojima se “zatvaranje” jednog ratišta (polako ali sigurno i Sirija i Irak) definira kao neophodnost otvaranja novog. Tako planeta i moćnici funkcioniraju odavno.
Problem je što ovaj izazov, ako se ne smiri koliko-toliko racionalno, vodi u obračune koji bi bili mnogo razorniji i dugoročnijih posljedica od “proljeća” u Siriji. Otud i odgovor na ono “Zašto Katar” jest: Pa i nije Katar. Doha je tu kolaterala. Histerija biznisa na profiterstvu političkih i inih retardiranosti ide dalje. To je realnost planete koja ne nalazi snage da se tome usprotivi. Kao što je znala nekad.

 

Oglasi