NOTTURNO

Piše: Edit Glavurtić

Vidrićev Notturno je mističan, sav od neke duboke tajne, Matošev strastven i nabijen tišinom po kojoj se tu i tamo kotrljaju mali noćni zvuci, Tinov bezvremen kao duša, ljepota i zvjezdano nebo, a Krležin dramatičan i tjeskoban. Notturno Vladimira Nazora takav je da ga treba čitati upravo sad, krajem svibnja, noću, možda baš u vrijeme pjesnikova rođendana, jer to je Notturno ranoga ljeta, kad se sve budi, giba i vibrira i jedno je s drugim povezano kao udah i izdah.
Stihovi su čista glazba pa se lako pamte, ponekad mi se u šetnji vrate rečenice i odlomci pa mi se zavrti od ritma, a ponekad mi se opet cijela pjesma čini kao velika marama po kojoj je sitnim bodom svilenim koncem izvezena ljepota mikrosvijeta: jagoda i pauk, potočnica i šturak, ljiljan i slavuj i ružin grm i ponad svega toga rojevi zvijezda i talasanje mora. Sve u svemu, velikom i malom, u vrtlogu, igri i neprestanom gibanju. Pa, povodom rođendana velikog Vladimira Nazora, jedan stih iz Notturna.

„I ja pjevam, pjevam, pjevam zv`jezdin sjaj.
U mojoj se grudi t`jesnoj ugn`jezdio c`jeli maj.
Svi srhovi u vjenčiću,
Svi cjelovi na pestiću;
Miris slatki što se diže u valove,
Što se širi, što se njiše na mahove,
Što se ziba, što se ljulja
Uz let buba i metulja;
Dihaj zemlje koja spava ugrijana,
Drhtaj zv`jezde koja blista usijana:
Trzaj, svjetlost, miris, plima
Talasa se kao more
U mojim grudima!“

Oglasi