Šta će nam cirkus, imamo Hrvatsku

Fotografija: Jovica Drobnjak

Nakon svih lopovluka i beskičmenjaštva u politici posljednjih 26 godina, danas se svi čude cirkusu na hrvatskoj sceni.

Piše: Ante Pavić (Al Jazeera)

Hrvatska bulevarska štampa ostala je zatečena posljednjim događanjima u hrvatskom političkom životu. Toliko ju je iznenadio višak prijevare, beskičmenjaštva, nevjerodostojnosti i prevrtljivosti u politici da nema domaćeg medija koji cijeli Sabor nije nazvao cirkusom.

Da ne davimo sad cijenjeno čitateljstvo detaljima, opozicija je zatražila glasanje o povjerenju jednog ministra financija jer je dobio povlašteni kredit banke u državnim rukama i pogodovanju koncernu Agrokor u kojem je prethodno radio, a koji se posljednjih dana ruši jednakom brzinom kao ekonomski standard i ljudska, radnička i zdravstvena prava hrvatskih građana. Dakle, temeljito i nepovratno.

Vlada se počela ljuljati k’o i Agrokor, a glasanje o saborskom povjerenju postalo je glasanje o cijeloj Vladi.

Klađenje

Saborsko okupljanje povodom povjerenja ministru otkrio je parlamentarnu demokraciju u svoj njezinoj raskoši. Predsjednik Sabora koji dolazi iz Mosta nije se smio sa svoje stolice dignuti cijeli dan i dobar dio noći kako ga HDZ u pet minuta ne bi smijenio prije nego Sabor smijeni ministra. Bulevarska štampa cijelu je pažnju usmjerila na njegov mjehur jer nikome nije bilo jasno kako izdrži, a da ne ode na WC. Počelo je klađenje hoće li njegov mjehur izdržati, a cijela parlamentarna kriza nazvana je, kako i doliči političkoj situaciji i visokom domu iznad kojeg je, kažu, samo Bog – urinarna kriza. Bila je to glavna vijest u srijedu, a uvaženi analitičari smijenjivali su se za televizijskim foteljama objašnjavajući što će se dogoditi ako predsjednik Sabora ode na WC.

Mjehur je izdržao cijelu noć, a onda je u četvrtak ujutro napokon počelo glasanje o povjerenju ministru. Izravan prijenos ovog događaja bio je, valjda, najgledaniji prijenos u posljednjih godinu dana. I nije razočarao.

Recimo samo da je rezultat ostao neriješen jer je ministar ostao u svojoj fotelji, a Vlada izgubila većinu u Saboru. Ono što je toliko iznenadilo štampu je da je glasanje pokazalo da u političkom životu obitavaju beskičmenjaci, beskrupulozni i prevrtljivi tipovi.

Izvjesni Željko Glasnović, nezavisni zastupnik dijaspore koji je svoj imidž gradio na temelju ljubavi prema ustaštvu i generalskom činu iz prošlog rata, u vrijeme glasanja pobjegao je glavom bez obzira iz dvorane.

Što reći o Bruni Esih, nezavisnoj zastupnici na listi HDZ-a koja je svoj imidž gradila na mržnji prema komunizmu i beskompromisnoj borbi protiv lijevih skretanja u HDZ-u, koja je danima prije glasanja trubila kako će glasati za odlazak ministra jer joj se ne sviđa što je HDZ sklopio pakt sa zastupnicima Srba, ostalih manjina i nekolicinom stranaka koje ona smatra lijevima. Slomila se Esih i glasala za ostanak ministra.

‘Armija kokošara’

Ili Tomislav Saucha, bivši mlađahni bahati pijetlić glavne opozicijske stranke SDP, kojeg ček suđenje za krađu više od pola milijuna poreznih novaca koje je, sumnjaju, izvlačio preko lažnih putnih naloga. On je glasao za ostanak Marića (Zdravka) protiv kojega je gorljivo nastupao još prije nekoliko mjeseci, prije nego su istražni organi pokucali na njegova vrata. Tako se to radi u pravnoj državi u kojoj su optužnice što leže u ladicama tužiteljstva glavni politički argument.

Bulevarska štampa ostala je zatečena, otkrivši da u političkom životu i visokom domu iznad kojeg je, kažu, samo Bog, obitavaju prevrtljivci, lopovi i nemoralni ljudi. „Cirkus!“ – vrište naslovnice i televizijski dnevnici.

Pomislio bi čovjek da su prije toga u Saboru i političkom životu obitavali sve neki pošteni i mirni ljudi, pa je ovakva količina nepoštenja nešto što iskače iz normalnosti. Brzo smo zaboravili bivšeg premijera koji je završio na optuženičkoj klupi, nebrojene ministre od kojih su neki odgulili svoje zatvoreničke krumpire.

Kao da jedan bivši ministar danas nije dogurao do mjesta ustavnog suca, iako je svojevremeno surađivao kao privatni konzultant s Hypo bankom koja je dobrano osiromašila Hrvatsku.

Kao da se u Saboru dobro ne zabavljaju pa se gađaju laserom u oči jer im je na sjednicama prilično dosadno.

Kao da na mjestu predsjednice Republike ne obitava prilično potkapacitarna osoba kojoj osumnjičenici za veliki gospodarski kriminal organiziraju zabave i koja bi danas trebala biti arbitar između posvađane pozicije i opozicije u Saboru.

Kao da ne postoji cijela armija kokošara koja glasa kako joj kažu za pola postotnih poena manju kamatu kredita, ili 300 kuna veću plaću.

I sve su to građani ove države birali na slobodnim demokratskim izborima, i tko smo mi da im sudimo jer i bulevarska štampa donosi ozbiljne intervjue s istim ovim ljudima, dajući im imidž ozbiljnih i smjernih ljudi. A oni, nakon maratonske sjednice na kojoj padoše jake riječi, puštaju Halidovu Miljacku i smijulje se zagrljeni k’o pijanci u kafani koji su pustili pjesmu kako bi opisali ono što nisu jedni drugima mogli objasniti za šankom jer su previše pijani da to kažu razumljivo.

I onda naslovnice u šoku i nevjerici vrište: „Cirkus!“. Da je samo malo poštenja i točnosti, sve naslovnice bi nakon svega trebale nositi mnogo točniji naslov, sve onako podebljan, s crveno-bijelim kockicama u pozadini: „Imamo Hrvatsku!

Oglasi