SAUCHA, JUNAK NASEG DOBA

Slikovnost: Mefisto, festival tolerancije

Piše: Romano Bolković

Mozda je pretjerano kazati: Bravo, Saucha!, ali Sauchu treba ako već ne pohvaliti, a ono barem razumijeti.

Evo zašto:

Najpametniji na strani Mosta, prije prelaska preko njega, Relković, u nedavnom je intevjuu kazao.

“Ako je istina i to da je jedan od Mostovih ministara, kad je vidio da se ta točka pojavila na dnevnom redu, nazvao ‘klub’, to znači ili Grmoju ili Šimića ili samog Petrova, onda je poruka koja je došla s druge strane u smislu ‘budite protiv’ samo znak da u Mostu cijelih tih apostrofiranih tjedan dana uopće nisu imali svijest o tome da ta točka može biti prijelomna. Nisu imali nijedan scenarij osim jedne refleksne reakcije tipa ‘OK, budite protiv da se vidi vaš stav’. Pritom ne mislim procjenjivati sadržajnu stranu glasovanja, jesu li u pravu ili nisu, nego jesu li ili nisu bili spremni na protureakciju druge strane. I onda znali po kojem scenariju se dalje postavljaju.”

Dakle, Relković apstrahira od sadržajne strane glasovanja: uopće ga ne zanima sadržaj, nego forma politike. Tehnika vladanja, političkog preživljavanja, osvajanja i ostanka na vlasti.
Kad su Ducea pitali koji je njegov program, odgovoro je: Program? Da, imam ja program: Hoću vlast! Ergo, Relković, kao pametan čovjek, a možda je to u policitici neodvojivo od cinizma, no čemu morliziranje, konstatira isto to: Hoćete vlast? Onda se ne zamarajte sadržajem politike, nego razvijajte scenarije, taktiku i strategiju političke borbe, proceduralne simulacije – bavite se formom.

I Most se počeo baviti formom: Petrov se ne ustaje sa stolice, kreće proceduralna borba, broje se ruke, razlozi za smjenu ministra postaju irelevantni jer sve je svedeno na zgoljnu borbu za vlast, no, odjednom se pojavljuje – Saucha.

Saucha koji na paradoksalan način svjedoci istinu autentične politike: pojavljuje se kao zastupnik čistog interesa. Ne nekog univerzalnog – nije glasao “protiv” jer smatra da je ostanak ministra doprinos općem dobru – niti partikularnog – jer nije glasao “protiv” u korist HDZ-a – nego singularnog, osobnog, vlastitog interesa, a i taj je sveden na čistu formu interesa: Saucha je odglasovao vođen čistim osobnim interesom osobne osvete onima koji su mu život, izgleda sasvim nepravedno, pretvorili u pakao, i Saucha, u zemlji u kojoj javnost adorira tumačenjima srži politike a la Relkovic, igra by the book: forma? OK, ako vas ne zanima sadržaj, ako sve ovisi o tome tko će koga, ako je sve vječna borba i ako je rat svemu otac i svemu kralj, evo vam onda politike u esencijalnoj formi: ja imam interes, osoban, ne interes nekih niti svih, nego kao zastupnik koji ima svoju sasvijest i svoje motive – mada se u politici bavimo učincima, a ne motivima – glasovat ću ne kao svi ostali uvjetovan izvanjskim motivima, partijskom stegom ili naprosto: vlastohlepljem, nego ću vas u toj pukoj borbi za vlast i u konačnici perveziju politike – perverziju jer se ovdje politika kao nastojanje oko općeg dobra pervertira u borbu za vlastiti boljitak, za vlastitu guzicu koja se ne smije podignuti iz fotelje koja život znači e da se fotelja i životna povlastica ne proigraju – osujetiti, pokazati vam da svim vašim klijentelističkim interesima nasuprot može stajati jedan jedini koji će vas zaustaviti: interes pojedinca, jedne jedine osobe, koja ima svoj integritet, svoj motiv, in ultima linea interes koji ne mora biti pozitivno određen nekim sadržajem, nego puko negativno protivljenje upravo onima koji su željeli uništiti njegov život.

I upravo tu, u toj gluhoj točki dodira sa stvarnošću, jer sve je to borba za vlastitu kožu, u toj egzistencijalnoj okolnosti, sasvim razumijem Sauchu, bez potrebe da ga opravda(va)m. Zašto nema(m) te potrebe? Pa, junaci, ako vas ne zanima sadržaj politike, zašto biste imali pravo tražiti ičije obrazloženje njegova postupka? Jednostavno, ako je sve forma, procedura, konačan rezultat, Saucha vas je pobijedio, i savršeno je nevažan njegov razlog postupanja.

Moral?

O moralu pricaju jedino hrvatski neuki novinari koji ne znaju srednjoskolske lekcije o novovijekom rasapu svrha i sredstava: u Nikomahovoj etici Aristotel uči da su svrsishodna sredstva samo ona koja su shodna ideji Dobra kao svrsi našeg moralnog i političkog djelovanja; ad maiorem Dei gloriam već postulira razdvoj sredstava i svrhe, koji će Machiavelli samo pojmovno sankcionirati. Neobično je da moraliziraju uglavnom i jedino ljevičari, iako bi prvi Marx kazao: Budale, ideje koje u podmetu nemaju strasti u povijesti se običavaju blamirati!

Ali, cijela je ta diskusija suvišna. Jer, Saucha je ionako glasovao s dublje razine no što su ove etičko-politčke: on je glasovao de profundis, iz najbudbljeg osnova svoga bića, dublje čak i iz svog egzistencijalnog poriva: glasovao je iz dubine biti svoga bića, u samoobrani svoga bića – fatalno je vratio udarac onima koji su mu ugrozili život.

I, taj interes, da u prah i pepeo pretvori politiku koja se tako okrutno uplela u njegovu sudbinu valja ako ne opravda(va)ti a ono – shvatiti.

Resentiman? Vendeta?

Ako i jest tako – pa resentiman je temeljni pathos vremena! Saucha je samo up to date. Utoliko njegovo vrijeme u vječno anakronoj Hrvatskoj tek dolazi, a ne da je njegova politička karijera gotova. I to je jedino što se Sauchi može predbaciti: da ne prepoznaje svoj usud.

I to je i opet izvornopolitički motiv: tragički motiv anagnorisisisa, prepoznavanja tragičkog udesa. Jer, kaže i opet klasična škola, tragedija iznosi istine života. Zajednici, naravno. Polisu.

čZato mislim da je Saucha moguce tragični, ali junak našeg doba. Anticka tragedija je tragična jer nije moglo drukčije biti; novovijeka jer je moglo biti drukčije. Saucha je i u tom smislu sasvim aktualan.

U riječ: junak našeg doba.

Oglasi