Predrag Finci: Prognanik

Prognanik

Kroz vatru vodu šumu
Kroz prepreke i zapreku
U sebi van sebe
Kroz svaku muku prošao
Dok je od muke bježao…

Svaki koji ide drumom, jučerašnji bogataš, novi siromah, svrgnuti namjesnik, svaki je bosonog, put svakom težak, jer se od putnika otima, jer nije putniku do putovanja. A posebice onome kojega prognaše, pa on samo koraca, ne zna gdje će, a ni kako će. Odnekud ide nigdje. Samo ide, jer je tu put, ide, zaustavi se samo kad mora, jednom će doći. Oni bolje sreće jednom, negdje.

2.

Kaže: išao. Iz doma, preko mora, pa kopnom. Na svim je stranama bio. Išao na zapad. Na sjever, na istok, na jug. Nigdje im valjao nije, nigdje mu valjalo nije. Kaže, ti imaš iskustva, što mi je najbolje. Što on više kazuje, ja sve više šutim. Ponekad ga pogledam, tiho, mislim: razumijemo se.

3.

Izjavljuje u policijskoj stanici: „Nema mi više kuće, ni roditelja, ni djece, nema mi tamo više ništa, ništa spasio nisam, ne nosim ništa, jedva sam se iz vode izvukao, a nemam gdje, nemam vam o tome više ništa reći.“

4.

Sjedi u klupi. Sriče slova, riječi, progovorit će. Na pauzi između dva sata novog jezika priča mnogo, sa zemljacima. Poslije ide ulicom, sagne glavu, kada negdje uđe smješka se, ne prestaje.

5.

„Ništa ja nemam s terorizmom“ – htio bi reći. Ali niti bi netko htio slušati, niti bi netko htio vjerovati.

6.

Uništavali mu život. Uništen mu život. Svejedno bi htio početi, ako mu daju. Sve teže. Tako misle i oni, i on.

Oglasi