PREDODREĐENOSTI (SJEĆANJE NA ANGELU B.)

Piše: Edit Glavurtić

Na današnji dan prošle godine, s ovog na drugi svijet prešla je Angela B. Bile smo u nekom labavom fejsbuk prijateljstvu bez osobnijeg kontakta, ali sam je zapazila po darovitosti, senzibilnosti i finoj povučenosti nekarakterističnoj za društvene mreže, pa mi je odmah postala draga i rado sam čitala njene tekstove. Angela je bila mlada, imala je samo 32 godine, i kad sam saznala vijest o njenoj smrti, nisam mogla vjerovati, još dugo poslije razmišljala sam o toj priči. Taj dan prijepodne stavila je na fejs nekoliko objava, a uvečer je više nije bilo. Iz Slobodne sam doznala što se dogodilo: početkom te godine Angela je izgubila oca za koga je bila jako vezana, pa je taj dan, kasno poslijepodne pošla na groblje. Nebo se odjednom zamračilo i počela je kiša praćena grmljavinom, kao što to ponekad biva u ovo doba godine. Ona se s prijateljicom sakrila pod prvo drvo i – grom je opalio. Za pol sata sve se opet razvedrilo, prijateljicu su istu večer pustili iz bolnice (zaradila je opekline) a Angela je otišla u oblake.

Nevezano uz ovu priču, vjerujem u sudbinu i vjerujem u predodređenosti. Tu i tamo malo se zaigram razmišljanjem o slobodi koju unutar svojih života imamo, o mogućnosti da živimo po svom slijedeći svoje izbore i donoseći svoje odluke, ali kad stvari postanu prekomplicirane i ne znam ih razmrsiti, mudro odustanem i do sljedeće prilike ne bavim se više tom temom. Samo se u sebi malo jače priklonim ideji predodređenosti u kojoj su sve važne točke ljudskog života zadane, a slobodan je donekle samo način na koji ćemo prema njima putovati, a način određuje naša priroda, koja je opet takva kakva jest.

Kad mislim na sve one priče s rubova, o kojima čitamo u crnim kronikama, tragedije za koje se čini da su se možda mogle izbjeći, da su ljudi ludo ili nepromišljeno poginuli, zbog loše procjene, djetinjaste odluke, pogrešnog izbora, tuđe nepažnje ili zbog minute u kojoj su se našli na određenom mjestu na kome ih je pokosilo, a nisu trebali biti tamo. Konačnost, matematički precizna zadanost koja iz trenutka u trenutak vodi stvari jedne drugima kao da ne dozvoljava drugačiji ishod. Turisti poginuli u terorističkom napadu. Mladić kog je nožem u busu ni zbog čega izbo drugi putnik. Grupica nesretnika koja se u malom gumenjaku uputila po tami i južini, pa ih je potopio drugi brod. Užasnih li priča, teških li tragičnih sudbina. A da je onaj dečko ušao u drugi bus? Da je netko od onih jadnika jednostavno odlučio kako je riskantno isploviti po tom vremenu? Da Angela nije potrčala pod drvo? To, i toliko sličnog, okrutnog, čudnog, neshvatljivog, konačnog, neobjašnjivog… je li moralo baš tako? Pa, vjerojatno je moralo. Jer je tako određeno, i jer je vrijeme isteklo a priča završila, jučer njihova, sutra moja ili vaša. Sudbina. Fatum. Na koju je najbolje odgovoriti prihvaćanjem, jer sve drugo ionako samo otežava a ništa ne može promijeniti.

Oglasi