Neki će kazati da je zgoda imala nekakve veze s kulturom, ali nije. Ovdje se prije ičega drugoga radilo o krizi našeg zdravstva

Piše: Ante Tomić (Jutarnji)

Neki će kazati da je zgoda imala nekakve veze s kulturom, ali nije. Ovdje se prije ičega drugoga radilo o krizi našeg zdravstva. Stotinama koje su pred splitski HNK došli prosvjedovati zbog predstave Olivera Frljića ustvari je kriv ogromni dug države veledrogerijama. U najkraćemu, taj nesretni narod treba lijekove, a lijekova nema.

A ni tehnologija im nije pomogla. Činjenica da danas svi imaju toga đavla u mobitelu sasvim je izbezumila ljude, dovela u kazalište neke koji tu nikad nisu bili. Nikad pravaši ne bi našli kazalište da ih satelitska navigacija nije tamo uputila.

Pogriješili zgradu?

Bez satelitske navigacije oni bi možda vikali ispred Zavoda za zapošljavanje ili bivše robne kuće Dalma i nijedan ne bi primijetio da su pogriješili zgradu. Kako inače objasniti da je došao i Željko Kerum, koji je u kazalištu prvi i zadnji put bio s vrtićem na lutkarskoj predstavi “Stočiću, prostri se”, kad su, zaslijepljeni pohlepom, on i još dvojica mališana iz Ogorja klepili glavni scenski rekvizit. Gradonačelnički kandidat lijepo se uredio za prosvjed, skinuo pršut s čela i objesio Isusa oko vrata. Sve otkako se taj bludnik, pijanac i raspikuća ispred splitskog HNK pojavio s Isusom na zlatnom lancu, Djevica Marija i sveti Petar na nebesima se doslovce valjaju od smijeha.

 “Joj, dođi, moraš vidjeti Željka Keruma s tobom!” dovikuju sveti Petar i Djevica Marija Isusu, a Isus im, ne dižući pogled s knjige, mrzovoljno odgovara: “Ajde, drago mi je da je to vama smiješno.”

Bio je tu zatim i onaj Marko Skejo što nosi isti broj kape sa Zlatkom Hasanbegovićem. Dapače, on je i kupio ulaznicu za predstavu “Vaše nasilje i naše nasilje”, poželio se kulturno uzdizati, za razliku od Željka Keruma koji je imao neodgodivih obaveza. Otišao je možda na večernju misu ili, mnogo vjerojatnije, glodati nekakve spržene dvopapkare. Kako bilo, prošao je mnogo bolje od Marka Skeje i njegovih, koji su spremno izbrojali osamdeset kuna da uđu na predstavu što ih je već i na neviđeno vrijeđala.

Kao u svatovima

Što da vam pričam, otpočetka do kraja bio je to totalni nesporazum. Pravaši i hosovci došli su u HNK kao u svatove, pjevati domoljubne pjesme. Derali su se jedno vrijeme otraga, vidljivo uzbuđeni da će jednu kazališnu predstavu prekinuti kao da je Hajdukova utakmica, ali onda im je došla hrvatska policija i strogo rekla: “Ajmo, vanka! Kifeli!”, a oni su pokunjeno kazali: “Dobro, nemojte se odmah ljutiti, nismo ništa ružno mislili.” Pa su u roku keks izašli iz objekta. Zapravo je bilo dosta poražavajuće gledati kojom su brzinom pravaši i hosovci napustili položaj. Ako će nas ti junaci braniti, ne dao Bog da nas tkogod napadne.

Otišli su tako prije predstave koja bi im se, uzgredno kazano, možda i svidjela, jer su Frljićevi stavovi o Europi i Europskoj zajednici umnogome jednaki stavovima prosječnog glasača Hrvatske čiste stranke prava. A da i ne spominjemo kako bi se pravašima i hosovcima dopalo kad na pozornicu izađu gole žene. Sve u svemu, nisam ih mogao ne sažalijevati. Da su osamdeset kuna u sportskoj kladionici uložili na Bayern ili Barcelonu, pravaši bi možda nešto i dobili, a ovako su dobili… Ah, bolje da vam ne kažem što.

Oglasi