SEKTA

Fotografija: Jovica Drobnjak

Internet, društvene mreže i proustaške portale ne koriste nama nepoznati ljudi, koriste ih naši susjedi, prijatelji, rodbina, članovi naše uže ili šire porodice i svi znamo barem jednoga koji na sličan način razmišlja, javno iznosi svoja profašistička stajališta i ne libi ih se pokazati, kako u društvu, tako i na internetu.

Piše: Ivo Anić (Tačno)

Programer Filip Rodik prikupio je jedan dio poruka koje su naši sugrađani ispisivali na svojim Facebook profilima, ili ih kao komentar u posljednjih pet godina – od 2012. do početka 2017. ispisivali na profilima nekolicine portala izrazito desne orjentacije. Svoj elektronički „trag“ tako je bez straha od bilo kakvih sankcija, na stranačkim ili osobnim Facebook profilima Velimira Bujanca, Željka Glasnovića, portala Večernji. hr, Narod.hr, Kamenjar. Info, Direktno. hr, Urbana desnica, Projekt Velebit i Priznajem, Hrvat sam, ostavilo desetak tisuća ljudi, a indirektno podržalo elektroničkim tragom „sviđa mi se“ još tridesetak tisuća.

Sadržaje takve vrste, navodi Filip, a prenijele su Novosti, 80 000. naših sugrađana podržalo je, a ne osudilo, a od 4,5 milijuna poruka, komentara ili izjava, Rodik je sistemom filtriranja označavao poruke koje u svom sadržaju imaju „Za dom spremni!“, te je od 2014. u kojoj se to desilo 1,7 tisuća puta, došao do porazne brojke od 4,7 tisuća u prošloj godini i ta brojka neumoljivo raste.

Pravna država u zrakopraznom prostoru i internetskim bespućima očito ne postoji, no osnovni problem jest što ne postoji niti u zbilji, u stvarnom životu u kojem  politika fašizam ili prešutno podržava ili otvoreno podupire. Najnovija istraživanja pokazala su izuzetan rast šovinističkih i rasističkih internetskih napada diljem Europe, tako da ni Hrvatska, očito, u tom trendu ne zaostaje, kao i u trendu širenja i porasta filoustaških i neonacističkih organizacija koje preko interneta propagiraju svoje stavove, a sve više ih korisnika tih i takvih portala ili njihovih osobnih, društvenih profila otvoreno podržava.

Hrvatska očito i dalje ima problema s diskriminacijom nacionalnih manjina i poštivanjem ljudskih prava i sloboda, jer su poruke, komentari ili objave otvoreno usmjerene na manjine, kao i na one koji dovoljno hrvatski ne razmišljaju. Toj jako izraženoj nacionalističkoj retorici i govoru mržnje pridonijeli su aktualni političari na vlasti, koji nikada nisu osudili posebno sporni pozdrav, već ga implicitno ili podržali, ili prešutno uvrstili u političlki mainstream za svoje trenutne potrebe, što je u konačnici dovelo do drastičnog porasta retorike mržnje i jačanja netolerancije, posebno na internetskim stranicama.

Razdoblje političke nestabilnosti kojoj smo svjedočili u protekle dvije godine, generiralo je u društvu porast netolerancije, svjedoci mo jačanja nacionalističke retorike kao i neoustaških skupova, znakovlja, podizanja ploča, posebno one u Jasenovci, u bivšem stožeru Maksa Luburića, kao i oživljavanja fašističke ideologije koja se perfidno provlači kroz medije, koji su postali klerikalno – fašističke glasnogovornice, a koje promiču korištenje provokativne ili eksplicitne ikonografije koja općenito potiče na mržnju prema manjinama. Poticanje na diskriminaciju, klevete i uvrede, posebno se provode prema nepoćudnima, najčešće novinarima, koji jedini još ukazuju na te opasne i brzo rastuće trendove koje uglavnom generira, potiče ili prešutno odobrava aktualna politika.

Posebno zabrinjava, ako gledate presjek tih i takvih poruka mržnje, javni sektor, iz kojeg najčešće dolaze te i takve poruke, a on je posebno oštar prema manjinama na koje se upozorava kao na stalnu i prijeteću opasnost. Pravo korištenja jezika, pisma manjina demoniziraju se, a francusko – njemački kanal Arte napravio je i dokumentarac o Hrvatskoj „Rechts, zwo, drei – Driftet Europa ab?“, u kojem se prati zabrinjavajući trend porasta fašizma, kao i popularnosti Marine Le Pen u Francuskoj, Pegide i AfD-a u Njemačkoj, ali koji je istakao Hrvatsku kao zemlju u kojoj fašizam najbrže jača „kao najmanje poznatoj, ali ništa manje zabrinjavajućoj zemlji.“

Pegida, koja je prerasla praktički u pokret, započela je ne zaboravimo iz jedne opskurne desničarske ideološke platforme, običnog portala koji je okupljao građane revoltirane sve bržom „islamizacijom Zapada.“ U njemačkom gradu Dresdenu 2014. ta struja potaknuta upravo internetskim ohrabrujućim porastom, u rekordnom je vremenu i kratkom periodu izrasla u panevropsku organizaciju, te se uskoro proširila i na Norvešku, a sam lider ultra desničara Joerg Meuthen ( AfD) potvrdio je svoj status upravo osokoljen internetskom agendom, tj. brzorastuićim brojem aktivnih članova njegove profašističke struje, koji se nisu libili stavljati na njegove stranice nacistička obilježja, tekstove i pamflete o Židovskom stradanju i holokaustu, kojeg su skndalozno umanjivali ili se javno izrugivali s njim.

Mađarska je za sada otišla najdalje u toj sferi, kada se druga stranka po jačini, sa svojim liderom Jobbikom javno usprotivila kada je Budimpešta izabrana za grad domaćin Svjetskog židovskog kongresa, te u išli toliko daleko da su tražili spiskove Židova u Mađarskoj u svrhe – nacionalne sigurnosti, preko interneta , naravno.

Naravno da programer Filip Rodik nije uspio sakupiti sve profašističke komentare i komentatore, kao i sve one koji šire mržnju, nesnošljivost i paranoju prema manjinama na internetskim mrežama ili portalima i naravno da ma koliko se trudio nikada u tome u cijelosti neće uspjeti, ali već same brojke dovoljno su strašne i dovoljno nam govore. Kako se iz godine u godinu, pirast pogotovo mladih ljudi koji prihvaćaju ta i takva stajališta, znatno i zabrinjavajuće povećao. Možemo za to kriviti ekonomske prilike, možemo za to kriviti vlast i političare koji javno potiču i ohrabruju takvu vrstu sadržaja, no istina je jedna i ona je porazna.

Internet, društvene mreže i proustaške portale ne koriste nama nepoznati ljudi, koriste ih naši susjedi, prijatelji, rodbina, članovi naše uže ili šire porodice i svi znamo barem jednoga koji na sličan način razmišlja, javno iznosi svoja profašistička stajališta i ne libi ih se pokazati, kako u društvu, tako i na internetu. Taj poraz, poraz je svih nas, jer se ne znamo nositi s njima, tim nama bliskim ljudima objasniti koje i kakve strahote podržavaju, kakvoj se zločinačkoj religiji kunu i kakvom užasu povlađuju.

Taj poraz je poraz svih nas. Nas normalnih ljudi koji po statistikama, brzorastućim trendovima, postajemo sekta.

Sekta ili šaka ljudi koji se u ovoj zemlji mogu još koristiti razumom, svojom izobrazbom i povijesnim znanjem, svjetonazorom i racionalnim pogledima na svijet, kakvim bi on, barem po Ustavu RH, trebao izgledati.   Kako vrijeme odmiče pitanje je samo što ta zadnja sekta normalnih može napraviti?

Prije što ne završi pod stvarnim i fizičim nasiljem koje će se kad – tad prenijeti iz virtualnog i u stvarni svijet!

Oglasi