Marijan Grakalić: Povratak u gradove koje zapljuskuje more

Povratak u gradove koje zapljuskuje more

Vraćam se u gradove koje zapljuskuje more
u oltare vjere plave neizvjesnosti u boji noći
da iznova svakog sumrak tu i dalje venem jer
ljubio sam samo jednom slutim i nikad poslije
ne osjetih se tako nevjerojatno živim kao u luci
kad sklopio bih oči da bolje čujem more što šuti.

I u toj šutnji rastem bijelim bdjenjem mjesečine
iznad lukobrana začarana u noći i prevaren tišinom
postajem oblutak goli kao i sve ono što samo stoji
na obali svijeta milujući vrijeme što prođe da mre
i nestane jedanput za drugim poput samog vala
jer što god da želim to tek more svoje nemire sanja.

Oglasi