Ivanka Blažević Kiš: Jutros pred izlogom

Jutros pred izlogom

Jutros pred izlogom
mondenog dućana,
gledala je svoje lice
dok joj je srce pucalo.
Buljila je u crvene, satenske
hlače na lutki raširenih ruku.

Očima je dragala predmet,
obukla ih je, vrtjela se, treptala.
Za ljubavnika.
No, nije daleko stigla.
Srce je stalo.

Lutka ne čuje, ne vidi.
A baš joj je htjela reći
da bi sad otrčala daleko
izvan grada, oprala grijehe
u lokvi poslije kiše i odmorila.
Zaboravila teško vrijeme i
uzletjela prvi put, kao mlada ptica.

Ali, riječi više ne postoje.
Zakasnila je.
Kao u naranči sklupčana,
ležala je na pločniku.

Zadnje što je vidjela su
satenske hlače od kojih se
teško odvojila.

Uvijek dođe kraj, kaže Istina.
Neočekivan rasplet, kaže Laž.
A da ga je barem iskreno voljela,
uzdahne Istina i doda,
srce je kukavica.

Oglasi