LA VITA E BELLA

Dragi moji uvlakači fašistima, kao i svi oni koji šutite i mirno, nezainteresirano promatrate što se ovih dana događa u Hrvatskoj, na njenim ulicama kojima marširaju fašisti, na njenim društvenim mrežama kojima dominiraju ustaška obilježja, znakovlje i pozdravi: Svi ste vi žrtve viktimologije, znanosti koja upravo govori o vama, a da toga niste niti svjesni. Svi vi, koji na bilo koji način podržavate takvu rasnu podjelu svijeta, a nemate plavu kosu, plave oči i karakteristike drevnih Germana, vaš lokalni Germanorder rado bi vidio u plinskoj komori, ili da kao rob bez hrane za njega radite dok ne skapate.

Piše: Ivo Anić (Tačno)

Refleks polivalentnog fašizma trendovski se najbolje relativizira sa onima koji ga mitologiziraju. Mitološki aspekt romantičnog odnosa prema zlu danas najbolje podnose društvene mreže, koje kao zrakoprazni prostor imaju tendenciju da se na njima postavlja i lijepi nekažnjeno gotovo što vam god padne na kratku pamet, od pedofilskih do pronacističkih sadržaja. I upravo tu, u tom sivom međusvemiru, dark ili deep netu, imate neonacističke stranice koje regrutiraju sve više i više polaznika. Obično, oko značajnih praznika za fašiste, kao što je recimo deseti travanj, te i takve stranice koje mitološki relativiziraju zlo, uskrsnu uz izdašnu potporu društveno umreženih desničara.

Zanimljivost tih stranica nije simbolika koju iste upražnjavaju, kao i bolesna, nekontrolirana mržnja prema drugima i drugačijima, manjinama, komunistima i tradicionalnim neprijateljima, već je zanimljivost tih stranica profil ljudi koji ih prati, podržava i daje im izvjesnu važnost. Ono što frapira, na prvu su imena i prezimena dotičnih individua koje svojim aktivizmom podupiru te i takve sadržaje. Pametnim ljudima ovaj tekst ionako nije upućen pa ga želim usmjeriti njima, korisnicima tih i takvih ustaških, pronacističkih stranica i sadržaja. Ono što upada u oči svakako su prezimena dotičnih. Devedeset posto ih je slavenskih, dakle Petrovića, Jovanovića i ostalih koji završavaju na – .

Uvažena gospodo, upravo je viktimologija prava riječ koja opisuje vašu devijaciju, da je ne nazovem bolest, viktimologija koju izražava krvnik prema svojoj žrtvi, a u vašem slučaju možemo je sagledati i obrnuto.

Roberto Bernigni snimio je film koji govori o svima vama. Žrtvama viktimologije. U sceni u kojoj doktoru, s kojim je prije rata kao konobar sastavljao zagonetke, a koje su doktorova strast, usred logora smrti razgovara i očekuje da ga ovaj spasi, Roberto u jednoj monumentalnoj sceni u širokom kadru daje nam na uvid svoje zaprepašteno lice. Dakle u logoru, pred doktorom od kojeg očekuje zaštitu, Roberto shvaća da taj čovjek ne može zaspati zbog zagonetke, a ne zbog užasa kojem svjedoči i kojeg čini. Njegovo lice zaprepaštenja u kadru, bilo bi i vaše lice, da se vašim voljenim fašistima, koje štujete i ohrabrujete, nađete u logoru u kojem oni imaju vlast nad vašom sudbinom. Hej, ali ja sam onaj koji vas je lajkao, sjećate se, vjerojatno bi zaprepašteno izjavili kada bi vas vaš obožavani nacist poslao u plinsku komoru. Nacizam, fašizam, ustaštvo, rasne su ideologije, koje nadrasu stavljaju iznad svih. Svi vi na , dakle Slaveni, niža ste rasa, koja bi u slučaju povratka fašizma na scenu završila u radnom logoru, bez obzira na vašu privrženost ideji, beskrajnu lojalnost i šupačko uvlačenje.

Primo Levi svoje iskustvo s fašizmom, kao i svoje godine provedene u Auschwitz Birkenau sažeo je u knjigu „Anus mundi“ koja je prevedena na dvadeset jezika i uvrštena je u brojne školske lektire. U toj jezivoj knjizi, najupečatljiviji odlomak, onaj koji najviše govori o nacizmu kao ideologiji jest kada mladi natporučnik dovede svoju obitelj u Auschwitz. Njegovo troje djece i supruga Helga prisustvuju gušenju zatvorenika Židova u plinskoj komori, gledaju taj užas kroz okruglo okno komore i nakon toga mirno, kao da se ništa nije dogodilo, odlaze na večeru koju im služi zaprepašteni konobar Primo Levi. Za večerom ne spominju užas kojem su svjedočili, čak niti djeca, već opušteno razgovaraju o školi, vremenu i planovima iza rata. Primo Levi u tom pasusu najbolje je ilustrirao nacizam.

Nacizam je rasna ideologija koju su preuzeli talijanski fašisti, hrvatske ustaše i njemački vojnici Wermachta. Po nacistima postoji samo jedna nadrasa, a ta je Germanska rasa. Sve ostale rase su štetočine. Štakori. Koje valja ili istrijebiti, ili ih robovski upregnuti da rade za nadljude dok ne umru.

To je ideologija nacizma, to je srž fašizma, to je u Ustavu NDH, rasni zakoni o Židovima, Romima, Srbima, ali i Slavenima uopće, što se danas mudro izbjegava kategorizirati.
Viktimologija je interdisciplinarna nauka koja proučava osobe i grupe koje su postale žrtvama vjerskih, rasnih ili političkih doktrina. Psihoanalitičari proučavaju značajne karakteristike, psihološke profile žrtava, ali i nasilnika, njihove karakteristike koje u idućem koraku idu u nadležnost državnih, sudskih i socijalnih službi. U slučaju društvenih mreža, ti idući koraci nažalost izostaju, ali svijet ubrzano ide k ozbiljnom pristupu toj sivoj zoni, uvođenju reda i kaznenom prijavama protiv osoba koje šire, potiču ili upražnjavaju fašističke stavove ili nacističku ideologiju.

Dragi moji uvlakači fašistima, kao i svi oni koji šutite i mirno, nezainteresirano promatrate što se ovih dana događa u Hrvatskoj, na njenim ulicama kojima marširaju fašisti, na njenim društvenim mrežama kojima dominiraju ustaška obilježja, znakovlje i pozdravi: Svi ste vi žrtve viktimologije, znanosti koja upravo govori o vama, a da toga niste niti svjesni. Svi vi, koji na bilo koji način podržavate takvu rasnu podjelu svijeta, a nemate plavu kosu, plave oči i karakteristike drevnih Germana, vaš lokalni Germanorder rado bi vidio u plinskoj komori, ili da kao rob bez hrane za njega radite dok ne skapate.

Šupačko uvlačenje tim i takvim ljudima najmanje govori o nauci koja to proučava, a najviše o vama, vašoj kretenskoj potrebi da svom dželatu budete podatna, skrušena žrtva, koja ga uz sve još i obožava. S takvim ljudima nažalost razgovora nema.

No mnogima je kada dođe iz guzice u glavu kasno. Za to postoje filmovi i knjige kakav je „La vita e bella“ od Roberta Benignia. Pogledajte taj film ovih dan i gorko se nasmijte koga podržavate i komu se divite, kakvim ljudima i kakvoj ideologiji.

Gorko se nasmijte svojoj gluposti.

Oglasi