BAGERIST U PORSCHEU

Zašto propali poduzetnik i perjanica new primitivsa ponovo može „osvojiti“ Split. Klasična desnica u Splitu nema svog jakog kandidata kakav je Bruna Esih i njen zdrug (s Hasanbegovićem, Hebrangom, Karamarkovim bivšim kadrovima i golemom podrškom medijske ljute desnice) no zato ima bageristu Željka Keruma.

Piše: Zlatko Gall (Slobodna)

Sve analize i predviđanja ishoda lokalnih izbora u prvi plan, očekivano, stavljaju oglede u Zagrebu i Splitu. Zagreb je, naravno, u žišku pažnje i kao metropola i zbog dugovječnosti gradonačelničkog mandata Milana Bandića a Split ne samo kao „dalmatinska metropola“ i drugi po veličini hrvatski grad već i kao „lokacija“ koja gotovo u pravilu očitava trendove i puls biračkog tijela. (…)
Ako bi poraz Plenkovićevog kandidata Drage Prgometa od Brune Esih u Zagrebu bio za čelnika HDZ-a prava katastrofa ništa manje bolan ne bi bio ni poraz njegova splitskog protežea Andre Krstulovića Opare u Splitu. A mogao bi se lako dogoditi… Jer Opari kojem ankete daju malu prednost, za vrat pušu i Željko Kerum i Marijana Puljak. Koja je, prilično neočekivano, preuzela ulogu jedinog ozbiljnog „kontrapiza“ HDZ-u i populističkom neo-primitivizmu na kojem opet jaše Željko Kerum.
HDZ-ovski neformalni raskol u Zagrebu te ne baš naročiti rejting Prgometa lako se mogu pretvoriti u uteg koji i Krstulovića Oparu, unatoč povoljnim anketama, može povući prema dolje. Nije nikakva tajna da mu nije baš sklon dio turbo-desnog HDZ-ovog članstva koje ga, s pravom, percipira kao Plenkovićev klon. Klasična desnica u Splitu nema svog jakog kandidata kakav je Bruna Esih i njen zdrug (s Hasanbegovićem, Hebrangom, Karamarkovim bivšim kadrovima i golemom podrškom medijske ljute desnice) no zato ima Željka Keruma. Čiji izgledi za pobjedu – kako se izbori približavaju – bivaju sve veći. Je li riječ o apsurdu?
Sa stajališta zdrave logike – apsolutno točno. Kerum je – govore gole činjenice – unatoč silnoj samohvali ipak poslovni i politički gubitnik. Iza njegovog gradonačelničkog mandata ostala je doduše Zapadna obala no, nemojmo se lagati, ona je od prvog trenutka bila zamišljena kao dvorište propale mega-investicije ( a danas opasne betonske besmislice i rugla) hotela „Marjan“ nego li kao bitan infrastrukturni projekt. Tu je i neriješen Karepovac, apsolutna nezainteresiranost za povlačenje novca iz europskih fondova (na čemu su i Šibenik i Zadar sjajno profitirali osiguravši si razvojni uzlet)… dok je, s druge strane, saborska/politička avantura prošla uz Želin trapistički zavjet šutnje. U međuvremenu su propale i brojne njegove tvrtke te – pa ma što Kerum danas govorio hvastajući se osobnim bogatstvom – cijeli „core business“.
No Kerum – zna znanje. Zna da se istim prodavanjem one stvari pod bubrege ponovo može dobaciti do fotelje u Banovini. Pojma nemam tko mu je osmislio kampanju no ona očito već sada daje plodove. Za razliku od negdašnje mantre „kad je znao sebi, znat će dati i nama“ koju bi krah poslovanja ali i „slučaj Todorić“ kod onih barem malo staloženijih učinio smiješnom, Kerum prilično uspješno lopticu prebacuje na drugo „semantičko polje“. Ono koje mu je prolazilo i do sada; na arhetipski „sudar civilizacija“.
O tome znakovito govori višerkratno ponavljana (očito dobro naučena) izjava: „Tko je sposoban ako nisam ja? Ja sam kapetan, ja sam bagerista, ja sam inžinjer, ja san ekonomista, računovođa. Sve. Ja sve znam. Ja san sve to prošao. Što su oni radili? Ništa!“. Samo iskaz bahatosti? Ne već cijeli jedan (i jedini) „program“ koji, k tome, udara na glavne protukandidate: Krstulovića Oparu i Puljak. „Bagerista“ je naime ključna simbolična kopča koja povezuje radnika s dna socijalne kace i self-made uspješnog poslovnog čovjeka („kapetana, inžinjera, računovođu“) koji se eto svojom sposobnošću i radom popeo na vrh ne zaboravljajući nikada svoje podrijetlo. Stoga je i ovog puta kao i na prvoj kandidaturi glasačima ponuđen izbor: ili ste za „sposobnog Vlaja koji je sve postigao sam“ ili pak za uhljebe i palamudane od kolina koji previše „pametuju“. I tu nam svoju pamet, civiliziranost i šminkeraj žele podvaliti kao sposobnost.
Kad se tome doda i uobičajeno bubanje ispod pojasa – poput lažnog denunciranja jugokomunističkih sklonosti Marijane Puljak – koje će zacijelo pri završnici kampanje s novim repertoarom objeda na tragu negdašnjeg demoniziranja „urbanih Jugoslavena“ biti sve naglašenije, Kerum doista može računati i na dio hadezeovskih i desnih tradicionalnih birača. Svih onih kojima suštinski na živce idu podjednako i Plenković i Opara, „intelektualizam“ Marijane Puljak i razbijanje glave što bi to Splitu mogao donijeti još jedan Kerumov mandat. Zna li se pak da ih nije baš malo a da njihovi neistomišljenici obično ne izlaze na izbore, tko to laže tko to kaže da Željko Kerum pretjerava ako veli – kad je mogao Trump, zašto ne bih i ja. Jer – yes, he can.

(iz današnje kolumne Zona sumraka u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije)

Oglasi