Ostavina

Piše: Jelena Osvaldić

Proljeće je brzim letom doputovalo u njihov grad i tu se više ništa nije moglo učiniti. Ona ga je već ove zime prestala voljeti i tu se tek više ništa nije moglo učiniti.

Skupila je hrabrost, duboko uzdahnula i rekla mu da ga ostavlja. On je, kao i svi ostavljeni, tražio obrazloženje, pojašnjenje i krivnju, može i obrnutim redoslijedom. A što reći čovjeku kojeg ostavljaš? Ne možeš mu reći da ga vise ne voliš, ne možeš mu reći da ti ide na živce, ne možeš mu reći ga više ne možeš slušati, ne možeš i ne smiješ niti slučajno reći istinu – to je glavno pravilo.

Srećom, imala je tu sposobnost Andreja Plenkovića da puno i da lijepo priča, da sve to skupa djeluje razumno i kao da ima smisla.
– Da li ti mene na kraju ostavljaš ili ne? -upitao ju je posve iscrpljen.
– Znaš, nisam više ni ja sigurna…- odgovorila je i nastavila pričati.

Oglasi